u 10. God svog zivota dijagnozirana mi je epilepsija. Zaspala bih i nakon kratkog vremena bi me uhvatio napad. Trzanje ruke. To bi trajalo minutu ali onda bi pocela plakati i vristati otvorenih ociju, nisam bila svjesna ljudi oko sebe. Sve to potaknuo je san kako mi oduzimaju majku.
Bilo je potrebno 3 napada da se me odvedu doktoru jer bi mislili da samo imam nocne more, nikada nisu vidjeli trzaje ruke do zadnjeg napada. Nakon terapije nisam imala ni jedan napad, odonda je sve uredu jer sam epilepsiju dobila prije puberteta.
Mozda ne bih bilo lose napraviti preglede tog tipa. Sretno.
Sve je pocelo drugi tjedan vrtica??
Naravno, zato sto se dijete nije adaptiralo na vrtic!!! Tek je krenulo tamo!! Bez obzira sto on toliko voli djecu i toliko uziva u igri, to dijete se tek odvojilo od roditelja i roditeljskog doma i pocelo polaziti u instituciju!!! Da se razumijemo, djecji vrtic nije niti igraonica niti parkic niti je to slicno odlasku na cuvanje kod babe/dede/strine/itd ... Dijete puno toga mora nauciti,usvojiti neke posve nove rutine (od jela,spavanja,oblacenja), upoznati nepoznate velike i male ljude oko sebe i steci povjerenje u njih!
Na koju foru bi to trebalo proci bezbolno? Pa to je malo dijete,koliko god ono bilo otvoreno i drustveno!
Reakcije na tu adaptaciju mogu biti raznolike...od plakanja,bacanja po podu,protestiranja,vristanja, zatvaranja u sebe, vracanje na "stepenicu nize" u razvoju, pa sve do poremecaja u prehrani i SPAVANJU! Dijete u snu prozivljava ono sto osjeca i dozivljava!!! Naravno da su sve te faze prolazne,samo treba strpljenja!! Biti tu za dijete, zagrliti ga, utjesiti,ne panicariti,mirnim rijecima reci djetetu- mama je tu,mama te cuva itd..i to ce proci!
Sortiraj odgovore
Najstariji