Moram reći da se to sve malo okrenulo i curice dosta ranije krenu sa šminkanjem. Moja kćer ima 10 godina, sad je počela oblačiti topiće (jer kao treba joj, ne znam za što, ali ajde), tako da topiće ustvari oblači samo kad ima tjelesni, jer kao bijela majica se prozire. Šminka ju zanima ali samo po kući se zna s mojom šminkom zabavljati, ali ne u školu. Kad razmislim čak nije ni pitala za to, zna da se ne smije i točka, nema rasprave. Jeza me lovi, kad promislim što me čeka, a opet možda se i iznenadim...

Imam malog sina, ali i nećakinju od skoro 11 godina, ona je još normalna, ne šminka se, ali hvata me jeza od ovakvih priča.
Kad sam ja imala 10-11 godina, bila sam zrela po pitanju svega, ali još uvijek dijete tamo gdje treba.
Po meni šminkanje nije normalno do srednje škole, al stvaaarno.
Danas shvaćam da bolje ni tada, nažalost, mlade djevojke ne shvaćaju ono što sam ja kasnije uvidjela na godišnjicama mature i u prolazu-sva višegodišnja šminka vidi se na našim licima, pogotovo puder, rumenila i sl.
Ja sam se počela šminkat negdje sa 16 godina i to uglavnom oči. Naravno, mazala sam ih sve u 16 pa su mi roditelji govorili da izgledam ko da imam dvije masnice umjesto očiju
Mislim da curicama od malena treba govoriti o prednostima prirodnosti, da šminka postaruje lice i kožu, da ni dečki ne vole ljubiti kilu kemije, a da razgolićavanjem izgledaju predostupno i prestaro za svoju dob te da ih takve nitko neće cijeniti i da ne moraju svima razotkriti cijelu sebe. Nije lako, znam, ali treba pokušati...sve ovisi o puno faktora i ukupnom odgoju i sreći.

moja ima 7 godina i ne dozvoljavam lakiranje noktiju a kamoli sminku.
nadamj se da ce moje dijete sto duze bit dijete