Biti mama bez mame

Pregledaj članak

Sortiraj odgovore

Najstariji
  • Najnoviji
  • Najstariji
  • Važna obavijest
    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7Mama dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Miss7Mama te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • Avatar mamaKate

    mamaKate

    Broj poruka: 2

    Prijavi adminu

    niste sami. znam točno o čemu govorite, jer sam i ja mama bez mame. umrla je kad sam imala 19, u utorak punim 31. par miseci prije josipova rođenja mi je umrla baka (mamina mama) tako da sam na savjete tipa "posavjetujte se s mamom" mogla zaboravit. od tate nisam imala baš neke koristi jer je on "sve zaboravija"...tako da...šta sam napravila dosad, napravila sam. a vrime će pokazati jeli bilo ispravno. zasad mi se čini da je

  • Avatar tangogenira

    tangogenira

    Broj poruka: 1

    Prijavi adminu

    mogu samo reci strasno bolno,suze mi krenule.(placem)
    ja imam mamu
    i u mom zivotu mi je pomogla neprocjenivo puno i na tome sam joj beskrajno zahvalna .
    i u djetinstvu,i u kratkom braku, i u odrastanju mog djeteta koje danas ima 18 godina
    neznam sto bi bez nje ,njene pomoci i njenih savjeta.
    i kad samo pomislim da vrijeme prolazi i da se sve mjenja, i da nje jednog dana nece biti, kraj mene
    srce mi se stegne , jer ja nju neizmjerno volim .

  • Avatar ivda

    ivda

    Broj poruka: 2

    Prijavi adminu

    mama Kate ima na neki način pravo, niste sami, imate dijete.Možete me pobiti i reći da te dvije ljubavi nemaju veze jedna s drugom, ali...
     Ja sam majka dvoje krasnih pubertetlija, muž i ja u njima uživamo sada jednako  kao i kad su bili bebe. Moja mama je umrla kad je malena imala dvije, a sin godinu dana. Bila je bolesna neko vrijeme, ali šok momenta kad mi je tata javio da je nema više.... Jednostavno nisam bila spremna, niste nikad spremni za tako nešto.. Bila bih mijenjala sve dadilje, tete u vrtiću, savjete, samo da je ona mogla ostati pored mene i uživati u svojim unučićima.Sa njom sam jedinom mogla podijeliti sve svoje radosti i boli, ona je uvijek sve razumjela. Moj tata je još neko vrijeme poživio,puno mi je pomogao ali nakon godinu dana otišao je i on za svojom Bebikom. Neko vrijeme mislila sam da neću uspjeti, suprug je puno putovao, ja sam ovisila o dadilji i tetama u vrtiću, samo sam čekala kad ću se složiti kao krpa na pod. Onda sam shvatila da to dvoje djece ovisi isključivo o meni i da imam najveću odgovornost na svijetu:biti mama. Postala sam svjesna da znam donositi dobre odluke i da samo moram pogrepsti po veselim uspomenama i odgovori su tu. Svi moji razgovori s majkom koji su ličili daleko više na razgovore dviju prijateljica, a manje na razgovore s autoritetom donijeli su mi samopouzdanje i sigurnost koih nisam bila ni svjesna.Prestala sam biti kći i postala sam samo mama.Ta spoznaja mi je vratila stabilnost.
    Mama mi fali gotovo svakog dana, njezina toplina, razumijevanje, podrška, ljubav, samo što sad to pokušavam umnogostručiti pružajući svu brižnost svojoj djeci.
    Uživajte u sreći da ste majka, mislim da nosite naslijeđe dobrog odgoja, imajte pouzdanja u sebe, na taj način pokazujete povjerenje i u metode vaše pokojne majke.

  • Avatar nina285

    nina285

    Broj poruka: 10

    Prijavi adminu

    Hvala Vam svima na podijeljenom iskustvu i lijepim riječima, bilo je teško napisati ovaj članak, i sada ga ne mogu ponovno pročitati da mi ne krenu suze, i znam da ima takvih još, zato sam i odlučila podijeliti svoje misli.

  • Avatar mamaKate

    mamaKate

    Broj poruka: 2

    Prijavi adminu

    i meni još uvijek fali. ono šta mi je posebno drago je šta sam rodila na dan kad su se moji oženili i znam da je mama bila sa mnom tu noć. a ono šta nastojim je sve to nedostajanje pretvoriti u ljubav prema sinu. uživam biti majka i sad bi htjela još jednu curicu (ako Bog da, jer sam na porodu jedva ostala živa). i zato znam da me mama sačuvala i da nije dala da moj sin osjeti ono šta ja osjećam već skoro 12 godina. a komentar sam napisala da autorica  vidi da zaista ima ljudi koji su se našli u njenoj situaciji, s istim pitanjima i istom nemogućnošću da pitaš onog koga trebaš, nego se informiraš sa raznoraznih foruma.

  • Andreja

    Broj poruka: 1

    Prijavi adminu

    Ovo što ste napisali je živa istina.Kao da opisujete moj život samo što moja mama nije doživjela moju svadbu i puno bitnih stvari.Sada ja trebam postati mama za mjesec i pol i stalno plačem jer toliko želim mamu uz sebe,Osjećam neopisivu prazninu koja godinama samo raste,Ubija me činjenica da moje dijete neće upoznat moju mamu...

  • Avatar Jojo5

    Jojo5

    Broj poruka: 564

    Prijavi adminu

    Ostala sam bez mame s 15 godina. Tokom života, zadnjih desetak godina sam se naučila nositi s gubitkom, no mnoge stvari mi nedostaju i uvijek osjećam prazninu u srcu i tugu. Nitko ne može zamijeniti mamu to je ono što znam i nitko mi ne može ispuniti tu prazninu u životu i srcu. Sada kada sam u šestom mjesecu trudnoće svaki dan mislim na nju i nedostaje mi još više i trebam ju više no ikada. U ovome trenutku ju trebam više nego muža ili bio koga drugoga.

  • Avatar Nina124

    Nina124

    Broj poruka: 6

    Prijavi adminu

    Nina285 hvala ti na članku,na hrabrosti da tu bol podijeliš s nama.Bliži mi se termin poroda, a meni je sve teže i sve jače osjećam kako mi nedostaje,posebno u ovim trenucima...JEDNOSTAVNO TREBA MI A NEMA JE VIŠE!!! Nažalost nije je bilo ni kad sam maturirala,diplomirala,udavala se...i nedostajala je u svakom trenutku....ali sad najviše!Imam veliku podršku prvenstveno od supruga,zatim ostatka obitelji(moje,njegove),prijatelja....ali nekako mi to nije to i neka kaže tko šta hoće...jedna je MAMA!!!

  • Avatar grujica

    grujica

    Broj poruka: 3

    Prijavi adminu

    Možda ću zvučati kao totalni luđak ali nije me previše briga..moje majkice nema već dugo na ovome svijetu ali ipak je tu negdje..dopustila sam si vjerovati da je njen duh tu negdje i zaista mi daje snagu onda kada je najteže...jeli to njen glas zaista ili samo uspomena na silne savjete koje mi je davala ne znam ali znam da pomaže..slažem se, jedna je majka i ja sam nažalost jedna od tih koja nije znala što ima dok nije izgubila..iz iskustva znam da je svaki trenutak dragocijen i nikad ne treba svoje bliznje 'uzeti' zdravo za gotovo..

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.