Mama po imenu Sarah progovorila je o izazovima majčinstva u suvremenom svijetu te je podijelila svoje iskustvo s vodilicom za hodanje - predmetom koji izaziva burne rasprave među roditeljima diljem svijeta. Njezine misli prenosimo u nastavku.
"Prvi put kad sam vidjela dijete na vodilici, imala sam 8 godina i bila sam u šetnji sa svojom obitelji. U gradskoj gužvi, moji su roditelji naišli na jednu obitelj koju su poznavali. Dok su se odrasli pozdravljali, ugledala sam povodac na njihovom dvogodišnjem dječaku. Taj me prizor zgrozio", započela je Sarah svoju priču za Huffpost.
"Oprostite, je li to povodac, upitala sam šokirana prizorom, a roditelji su ležerno odvratili da jest, objasnivši da bi u protivnom djevojčica pobjegla. U tom trenutku znala sam kakav roditelj želim biti; taj je povodac predstavljao sve što ne bih učinila. Povodac je u tom trenutku djelovao kao ograničenje slobode djeteta. Nikada se ne bih ponašala prema svom budućem djetetu kao prema zatvoreniku", razmišljala je.
Sarah je takav stav zadržala i u dvadesetim. U društvu je često prepričavala to iskustvo i kritizirala roditelje te djevojčice.
No, kada je s 33 godine ostala trudna, bila je potpuno spremna na sve što majčinstvo nosi i maštala je o svemu što će joj budućnost donijeti. Puno djece, zabavne trenutke, slobodu i istraživanje. Odlučila je biti podrška svom djetetu, dopustiti mu da slobodno istražuje i spoznaje svijet, razvija kreativnost. Odlučila je biti vodič djeci, a ne njihov autoritarni vođa.
No, iz sadašnje perspektive, Sarah kaže kako se nije mogla pripremiti dovoljno na ono što je slijedilo. Njeno dijete je s 11 mjeseci pokušavalo skočiti sa stola i popeti se na police s knjigama. Činilo joj se da nikakva zaštita za bebe nije bila dovoljna da zaštiti njenog dječaka od ozljede u igri.
Izvan doma stvari su bile još kompliciranije. Pokušavala je kćer što više držati u kolicima, barem uz prometnice ili mjesta na kojima je bila velika koncentracija ljudi, ali ona bi bacala svoje cipele iz protesta dok je ne puste da slobodno trči i istražuje.
"Kako smo to suprug i ja vidjeli, imali smo dva izbora: odgajati kćer kao dijete iz filma Soba, koje nikad ne vidi vanjski svijet i uči sve što zna o društvu od Dore istraživačice, ili naručiti povodac za djecu na internetu. Izabrali smo ovo drugo", priznala je.
"Dok razmišljam o majčinstvu, "povodac" moje bebe mogao bi se protumačiti kao simbol neuspjeha. Mislim, objektivno nisam ispunila svoju fantaziju o odgoju malog djeteta koje sigurno luta pored mene u prirodi. Ali znate što? To je u redu. Obavljanje roditeljskog posla zahtijeva otpuštanje tih naivnih fantazija o tome kako bi roditeljstvo trebalo izgledati", kaže Sarah.
Prije nego što postanemo roditelji lako je govoriti da naša djeca neće gledati televiziju ili igrati video igre, tvrditi da ćemo koristiti samo platnene pelene ili da će se djeca sama uspavljivati u dobi od 5 mjeseci. "Ali stvarnost je drugačija: Roditeljstvo je gomila planova koji postaju zaboravljeni kada sićušno ljudsko biće sa svojom slobodnom voljom konačno useli u vaš dom", rekla je Sarah.
"Kao novopečena majka, odlučila sam neuspjeh u ispunjavanju svojih nerealnih roditeljskih očekivanja preoblikovati u uspjeh: uspješno sam se prilagodila odgoju živahnog, avanturističkog, superbrzog djeteta koje zapravo imam. Moje jedino žaljenje? Nije povodac! To su godine koje sam provela osuđujući druge roditelje prije nego što sam i sama to postala", zaključila je.
