Kao da je bilo jučer, sjećam se kad sam sjedila na ljetnoj terasi restorana koji se nalazi na plaži ispod našeg stana, s nogama u horizontali, mazuckala svoj trudnički trbuščić i čitala knjigu, tko zna koju po redu o temi roditeljstva. Učila sam, marljivo skupljala informacije i čekala svoju djevojčicu.
Htjela sam biti sto posto spremna, ali uslijedili su mjeseci uspona i padova, faza, faza i još malo faza. S ulogom mame moj lik kao da je napravio zaokret iz „ništa se neće promijeniti, imaš sve pod kontrolom“ u „o ne, osip, a vikend je!“
S ulogom mame došao je zaokret iz „ništa se neće promijeniti, imaš sve pod kontrolom“ u „o ne, osip, a vikend je!“
Priznajem, tijekom prvih pola godina s njom svaka nova situacija za mene je bila poprilično stresna, ali kako je vrijeme odmicalo, počela sam se osjećati sigurnije i slobodnije u svojoj ulozi s njezinim ručicama oko moga vrata.
Dani su prolazili i prolaze guglajući o zdravoj prehrani, organskim tkaninama, suživotu djece i pasa, kozmetici, lokacijama primjerenima djeci i tomu slično. Uvijek se trudim da novce koje potrošim za određene proizvode na neki način i uložim u nju. Primjerice, kad kupujem priče koje ću joj čitati prije spavanja, uvijek pazim da imaju neku dublju poentu. Iako slike zasad samo gleda, za nekoliko ćemo godina o njima moći raspravljati pa želim da nam ta knjiga traje.
„Hranu, ako nije iz bakina vrta, pokušavam nabaviti tako da i dalje dolazi iz domaćeg i ekološkog uzgoja.“
Hranu, ako nije iz bakina vrta, pokušavam nabaviti tako da i dalje dolazi iz domaćeg i ekološkog uzgoja. Odjeću uvijek kupujem većeg broja tako da je na početku malo prevelika, a kasnije joj bude taman. Jedna od prvih potrepština o kojoj uopće nisam dvojila bile su pelene koje će nositi. Pelene Pampers Pure za nju, vlažne maramice za mene i nju, ali priznajem i za sve koji će se zateći oko nas.
„Trudim se da ima što manje igračaka, ali tu bitku još uvijek gubim.“
Trudim se da ima što manje igračaka, ali tu bitku još uvijek gubim jer je prvo unuče i još uvijek je neutaživa želja svih da joj udovolje. Poprilično se oslanjam na teoriju i iskustva roditelja koji su već sve to prošli, a kao roditelj želim dati sve najbolje od sebe za svoje dijete, uz minimalan broj pogrešaka.
I ne, ne zavaravam se, gotovo sam sigurna da će mi reći kad naraste: „Ali, mama, trebala si ovako, pa sam ja mogla…!“ Priznajmo si, svi uvijek imamo zamjeriti štogod svojim roditeljima i vjerujem da je to prirodno. Oni koji odgajaju, roditelji, bake i djedovi ili skrbnici, imaju i pravo na pogreške.
„Ostavila sam se maratonskog hvatanja savršenstva i odlučila se maksimalno posvetiti trenutcima sadašnjosti.“
S vremenom sam naučila biti blaža prema sebi i ostaviti kritičnost po strani. Kad god sam pomislila da je to to i da sam napokon svladala njezinu fazu, dođe nova faza, stoga sam se ostavila maratonskog hvatanja savršenstva i odlučila se maksimalno posvetiti trenutcima u kojima jesmo. Svaki je dan priča za sebe u kojem se igramo, mazimo, ljutimo i naposljetku učimo. Trudim se gledati svijet njezinim očima, prihvaćam dječju igru kao najozbiljniju djelatnost i svakim danom iznova učim od svoje malene učiteljice.
