Dohrana - s kojom namirnicom započeti?

Uvođenje dohrane razlikuje se od obitelji do obitelji, a ponajviše ovisi o djetetovoj spremnosti, no uglavnom se s njome počinje između 4. i 6. mjeseca starosti. Naime, u tom razdoblju dijete postaje fizički aktivnije, njegova motorika brzo napreduje i jačaju se mišići stoga se povećava i djetetova potreba za energijom. Tada počinje nova avantura roditelja i bebe - upoznavanje s prvom žličicom. No, s dohranom nikako ne treba počinjati prije navršenih 4 mjeseca jer dijete još ne može probaviti ništa osim majčinog mlijeka ili mliječne formule. Prema Američkoj pedijatrijskoj akademiji, dohrana se ne preporučuje sve dok dijete ne može sjediti u sjedalici i samostalno držati glavu. Tek kada to može i kad počne pokazivati interes za hranu koju vi jedete, možete početi s dohranom. 

S kojim namirnicama početi?

Kada dođe vrijeme za prvu djetetovu žličicu idealne su namirnice neutralnog okusa i mirisa kao što su rižine i kukuruzne žitarice s kojima su i naše mame i bake hranile nas. Osim što su nutritivno bogate i lako probavljive, niskog su alergenog potencijala i ne sadrže gluten. Uz kukuruz i rižu, djetetu možete ponuditi prosene ili heljdine pahuljice koje su također bezglutenske. Najlakše za pripremu su žitne kašice koje se pripremaju s vodom, a odličan su izbor one koje sadrže kulturu Bifidobacterium lactis koja se prirodno nalazi u probavnom traktu dojene djece. Naime, bifidobakterija je zaštitna mikroflora debelog crijeva i prirodna obrana imuniteta u dojenčadi i djece koja se hrane majčinim mlijekom, a primjerice Lino 4+ žitne kašice bogate su ovim probiotikom. Prema pedijatrijskom istraživanju objavljenom 2016. godine od strane Norveškog znanstvenog vijeća za sigurnost hrane, djeca koja su na prsima otpornija su na infekcije upravo zbog bifidobakterije koja je prirodno prisutna u majčinom mlijeku. Usto, istraživanje je pokazalo da dječja hrana obogaćena bifidobakterijom pomaže u normalnom razvoju beba koje nisu dojene i potpomaže njihov imunitet.

Tek kad se dijete navikne na žitne kašice, negdje između 6. i 7. mjeseca starosti možete ga polako početi upoznavati s voćnim i voćno-žitnim kašicama. Najčešće se započinje s bananom, jabukom i kruškom jer su prirodno slatke i bebama najukusnije, a s vremenom možete polako uvoditi i druge okuse poput šljive, marelice i breskve. Kad se vaša beba dobro upozna s voćnim i žitnim kašicama, polako možete početi uvoditi i one povrtne. No, imajte na umu da u toj dobi obroci trebaju biti kašasti, ali ne pregusti već rjeđe konzistencije i glatke teksture. 

Foto: Guliver

Koja količina je bebi dovoljna?

S uvođenjem dohrane u roditelja se javlja dilema oko količine obroka koja je bebi potrebna. S obzirom na to da dijete, u dobi kada se počinje s dohranom, još uvijek treba majčina prsa ili mliječnu formulu, potrebno je takve obroke kombinirati s kašicama. Bebu je potrebno hraniti otprilike svaka tri do četiri sata odnosno šest ili sedam obroka dnevno tako da obroke raspodijelite na jedan ili dva kašasta te pet ili šest tekuća (dojenje ili formula). S kašicama ne treba pretjerivati, za svaki obrok dovoljne su jedna do tri normalne žlice hrane. Imajte na umu da djeca znaju kada su gladna i sita, stoga nemojte dijete siliti da jede ako ne želi. Neke bebe mogu pojesti više, neke manje, no sve dok dijete normalno raste i razvija se znači da jede dovoljno pa nema potrebe za zabrinutost. 

Što slijedi nakon prvih kašica?

Kako beba raste pokazat će znakove da je spremna na sljedeći korak. Tako bi u dobi od 8 mjeseci dijete trebalo manje sliniti, a hrana bi mu manje trebala ispadati iz usta jer se njegov jezik razvija pa je, koristeći ga, sposobno bolje gutati hranu. Uočite li takav napredak kod svoje bebe znači da je spremno za malo gušće kašice koje mogu sadržavati komadiće voća ili povrća s mesom. Međutim, kako dijete u toj dobi još uvijek nema zubiće kojima bi žvakalo hranu, pripazite da komadići ipak nisu preveliki i prečvrsti jer će ih dijete i dalje gutati. 

Tek oko 10. mjeseca (kada bi dijete već trebalo moći samostalno držati žličicu) možete u prehranu polako uvoditi takozvani finger food odnosno namirnice koje beba može jesti prstićima. Takva hrana treba biti mekana, izrezana na komadiće i jednostavna za žvakanje. Povrće mora biti kuhano, pa bebi možete ponuditi kuhanu mrkvu, brokulu, tikvicu ili krumpir. Dijete može jesti i male komadiće peciva, kuhane piletine, mekani sir i tjesteninu, ali i voće. Uz takve zalogaje dijete upoznaje razne boje, miris i teksturu namirnica te razvija motoriku jer mora hranu primati prstima i stavljati u usta. Nemojte se iznenaditi ako u početku dijete hranu počne gnječiti i skupljati po tanjuru. Takav proces je normalan dok ne shvati kako se koristiti prstićima za podizanje i držanje hrane odnosno dok ne razvije takozvani pincetni hvat, pa u tom slučaju imajte strpljenja. 

I ponavljamo, ako dijete nakon nekoliko zalogaja ne želi više jesti, nemojte ga siliti. Ono samo zna koliko mu je potrebno. Budite strpljivi jer ovo iskustvo nije novo samo za vas, već i za vašu bebu.