Moja mala djevojčica, nakon što je s četiri mjeseca posjetila Beč, s pet obišla unutrašnjost Istre, nedavno je s napunjenih šest letjela avionom u Dubrovnik. Sa svojih sedam mjeseci prava je putnica
Kao što sam mogla i očekivati, uhvatila sam se u koštac s novim projektima. A oni, kao i moj svakodnevni posao, traže vrijeme, pažnju i energiju. U zadnje vrijeme svega toga pomalo mi nedostaje. No, nitko nije uspio žaleći se. Zato, svako jutro zasućem rukave, posložim plan po prioritetima, i u akciju. Dužnost zove.
U zadnjih mjesec dana u moj kalendar ušuljalo se nekoliko službenih putovanja. U nekim ranijim okolnostima, to mi je bilo redovno stanje i uobičajeni ritam. No, s malom bebom, Dubrovnik, Split, Ljubljana, Rijeka,... čine se dalje nego što jesu.
Moja mala djevojčica, nakon što je s četiri mjeseca posjetila Beč, s pet obišla unutrašnjost Istre, nedavno je s napunjenih šest letjela avionom u Dubrovnik. I dok sam ja bila posvećena poslovnim obavezama i jednim malim dijelom mozga i velikim dijelom srca bila s njom, ona je sa svojom tetom bezbrižno uživala u turističkim sadržajima. Sa svojih sedam mjeseci prava je putnica. A ja, iako sam mislila da sam iskusan putnik i da je sve jednostavno isplanirati i spakirati, čari priprema i samog putovanja ustvari sam iskusila tek s njom.
Beba u avionu!
Nekome tko nema dijete nemoguće je ne primjetiti roditelje i bebe u avionu. Svatko od nas doživio je na letu slatko gugutanje i smijuljenje nečije bebe, isprekidano glasnim plačem i roditeljskim pokušajima utjehe ili nadglasavanja. Sada kada imam bebu, divim se roditeljima i njihovoj spremnosti da se upuste u taj pothvat. Jer, osim ako beba spava, let avionom daleko je od samo igre i smješkanja.
Bebama se začepe uši kao i nama odraslima, samo što one ne znaju što učiniti da to prođe. Nije im jasno zašto moraju piti ako nisu žedne, ili biti stalno na istom mjestu, koje je k tome toliko maleno da im je sve na dohvat ruke. Pa tako i časopisi i pojas i teta pokraj budu zanimljivi desetak minuta i onda kreće puzanje do nepoznatih suputnika i planinarenje po stoliću ispred vas.
Roditelj prirodno posegne za svim poznatim oblicima zabave. Vadi igračke, bočicu vode, par zalogaja omiljene hrane... Ubrzo se sve točno tim redom nađe na podu, a nešto i na lijepo ispeglanoj košulji i novom sakou. Let od 45 minuta zna potrajati jako jako dugo. A tim teže pada ako vas nakon leta čeka par važnih sastanaka. No, i to je život! Na nedavnom letu za Dubrovnik odabrala sam da se neću uzrujavati i da se uopće neću ustručavati pred par poznatih lica na avionu, mahom ljudi koje znam iz poslovnih krugova i koji mene znaju iz potpuno drugog konteksta od ovog majčinskog.
Novi životni poredak
Od kad imam bebu, život je složeniji. Više nema laganog ustajanja i bezglavog tumaranja do aparata za kavu, sporog pranja zubi i blesavog buljenja u otvoreni ormar sa velikim pitanjem "Što ću danas obući?!". Više nema pakiranja za poslovno putovanje po principu "Tri-četiri seta odjeće, već spremni neseser i malo slobodnog prostora u koferu za usputni šoping". Čudesno je to – kada postaneš majka, sve razine rade na maksimumu. Odijevanje za dan, kao i pakiranje za put, ide po principu "što efikasnije i s maksimalno preciznim predviđanjem razvoja događanja". A tvoj dan i noć, i poslovno putovanje, određuje ritam bebe, njezine potrebe i raspoloženje.
U toj žurbi i planiranju sljedećeg poslovnog putovanja, neki dan sam zastala i zapitala se "A gdje sam tu ja?". Odgovor je došao sam po sebi. Iako činim skoro sve kao i prije – radim punom parom i želim dati najbolje od sebe, ulazim u nove projekte i planiram nova poslovna putovanja – moj život jednostavno ima novi poredak i drugačije prioritete. Bez obzira što poslovno putujem, ja sam – i na letu avionom i na putovanju životom – prvenstveno Mama.
