Bezbolna dijagnostička metoda pod imenom anorektalna manometrija namijenjena je bebama i djeci sa zatvorom, ali i inkontinencijom, to jest bijegom stolice. U liječenju oba ova problema vrlo je učinkovita metoda biofeedback, koji ima elemente jednostavne video igre
"Razlog opstipaciji u djece u 90 posto slučajeva je funkcijske prirode, što znači da nije uzrokovana patologijom, već voljnim zadržavanjem stolice zbog izbjegavanja neugode. Ipak, u preostalih 10 posto potrebno je tražiti organske uzroke, to jest neku anomaliju ili bolest", kaže dječja gastroenterologinja prim.dr. Alemka Jaklin Kekez, voditeljica nove Ambulante za anorektalnu manometriju i biofeedback u Poliklinici za dječje bolesti Helena.
Ambulanta, opremeljena suvremenom aparaturom, namijenjena je djeci s opstipacijom, odnosno zatvorom, ali i inkontinencijom, to jest bijegom stolice.
Bezbolna pretraga za najmlađe
"Anorektalna manometrija je metoda koja se u svijetu već dugo primjenjuje u dijagnostici uzroka poremećaja regulacije stolice. U slučajevima kada na temelju kliničkog pregleda nije jednostvano razlučiti radi li se o funkcijskoj ili organskog opstipaciji, ili kada imamo tvrdokornu opstipaciju koja ne reagira na konzervativno liječenje, ova pretraga ima dijagnostičku vrijednost i usmjerava dalju obradu, ali i liječenje. Također je korisna u procjeni poremećaja koji dovode do bijega stolice, te se prema rezultatima može odlučiti da li ima indikacije za biofeedback terapijsku metodu kojom bi se taj poremećaj mogao riješiti", objašnjava doktorica Jaklin Kekez.
Za pretragu kaže da je jednostavna i da se može izvesti čak i kod novorođenčeta te opisuje kako se izvodi: "Princip je da se mali balon kroz anus uvede u završno debelo crijevo, što imitira dolazak stolice, te se putem katetera spojenog na manometar mjere tlakovi, ispituju refleksi, kao i postojanje osjeta potrebnih za normalno zadržavanje i istiskivanje stolice. Podaci se zatim pretvaraju u elektronski zapis.
Pretraga nije bolna i djeca ju dobro podnose, jer se balon uvodi putem kojim inače prolazi stolica. Također je moguća dodatna provjera aktivnosti mišića koji sudjeluju u defekaciji i osjeta putem malih elektroda u vidu samoljepivih naljepnica koje se postavljaju oko samog anusa, odakle se također impulsi pretvaraju u elektronski zapis. Na taj način jednostavnim i bezbolnim putem saznajemo korisne informacije", kaže gastroenterologinja.
Biofeedback - terapija kroz igru
Neovisno o utvrđenim uzrocima opstipacije, ako se misli da će se time unaprijediti akt defekacije, kao metodu liječenja u Poliklinici Helena koriste biofeedback. Riječ je o terapijskoj metodi koja se inače koristi u raznim poljima medicine, a kod djece najviše za liječenje poremećaja mokrenja, poremećaja defekacije, ali i hiperaktivnosti i mucanja. Bazira se na osvještavanju prepoznavanja signala iz vlastitog tijela i vježbicama kojima se utječe na poboljšanje fizioloških funkcija.
"Tako u konkretnom slučaju poremećaja regulacije stolice, dijete uči pravovremeno zamjetiti signal dolaska stolice u završno debelo crijevo, te prema tome vježba koordinaciju mišića male zdjelice i postizanje uredne evakuacije stolice - adekvatnu relaksaciju mišića čmara te istiskvanje stolice. Ako se radi o sprečavanju inkontinencije stolice, vježba se zadržavanje stolice, to jest stiskanje mišića anusa i blokiranje bijega stolice koja se spustila u analni kanal", kaže prim.dr. Alemka Jaklin Kekez.
Na pitanje kako se točno biofeedback vježbe izvode, odgovara: "Uz balončić u završnom debelom crijevu koji, kao i kod manometrije, simulira dolazak stolice, i samoljepive senzore oko anusa, dijete pokušava pravilno odraditi vježbe mišića koji sudjeluju u aktu defekacije i kontroliranju zadržavanja stolice. Pokreti vježbi pretvaraju se u digitalni zapis te putem programa u animaciju, tako da dijete na ekranu vidi pokrete crtanih junaka ili skuplja bodove u igrici ako je vježbu pravilno odradilo. Tako se poremećaj ispravlja uz igru. Zabavni animirani sadržaj obično dobro motivira djecu, te su i rezultati biofeedback metode dobri. Kada nauči vježbe, dijete ih može ponavljati prilkom defekacije i kod kuće, te se tako utvrđuje pravilno naučena funkcija."
Biofeedback se obično primjenjuje od dobi kada djeca mogu surađivati, a preduvijet je i da su starija od 4-5 godina, odnosno nakon uobičajenog usvajanja kontrole sfinktera. "Ima li smisla raditi biofeedback procjenjuje se ovisno o cjelokupnoj zrelosti djeteta, sposobnosti surađivanja i usvajanja naučenog. To najbolje može procijeniti liječnik koji prati dijete", zaključuje prim. dr. Alemka Jaklin Kekez, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije iz Poliklinike Helena.
