U školskoj se dobi broj djece s govornim teškoćama prepolovi i nastavi se smanjivati do odrasle dobi. Dakako, uz terapiju i suradnju roditelja – upozoravaju logopedice koje ističu da se većina govornih poremećaja može ispraviti
Svako peto dijete predškolske dobi tepa, kasno progovara, preskače veznike i prijedloge u rečenici, ispušta ili zamjenjuje mjesto slogova u rečenici, muca, (pre)često koristi poštapalice poput ‘ovaj’, ‘ah’ ili ima neki drugi poremećaj govora.
U školskoj se dobi broj djece s takvim problemima u pravilu prepolovi. Ali samo uz adekvatnu terapiju i, dakako, svesrdnu suradnju roditelja. Najviše mališana muči upravo tepanje, odnosno poremećaj izgovora, ali česti su problemi i mucanje, brzopletost, usporen tempo ili nedovoljno razvijen govor, promuklost itd.
Dječaci češće mucaju nego djevojčice
"Prvi znak da nešto nije kako valja obično je kad se roditelj uhvati da uspoređuje govorno-jezične vještine svoga djeteta s vještinama njegovih vršnjaka. To je ujedno i pravi trenutak da se potraži pomoć logopeda. Naravno, ne mora nužno značiti da je svako odstupanje od uobičajenog govora poremećaj koji će zahtijevati logopedsku terapiju. No, roditelj to bez pomoći stručnjaka ne može razlučiti, a čekanjem da ta faza prođe može se izgubiti dragocjeno vrijeme.
Recimo, smatra se da pet do deset posto školske djece ima teškoće u čitanju i pisanju. Najvećim dijelom problemi su vidljivi već u predškolskoj dobi i logopedskom terapijom ili savjetovanjem već se tada može pomoći roditelju i djetetu", kazuje Danica Andrešić, prof. logoped u zagrebačkom Dječjem vrtiću Travno i predsjednica Hrvatskog logopedskog društva.
S mucanjem se pak susreće oko dva posto djece predškolske dobi. I to čak tri do četiri puta češće dječaci nego djevojčice, koje se tog problema inače lakše i riješe. Uz terapiju broj predškolske djece koja u govoru ponavljaju riječi, dijelove riječi ili rečenice, produžavaju glasove ili rastavljaju riječi i slično, u školskoj se dobi prepolovi.
Jezično-govorni razvoj: Kako prepoznati da dijete ima teškoća?
Ako beba nakon šest mjeseci ne imitira glasove odraslih, to može biti prvi simptom usporenog jezičnogovornog razvoja. Do 15 mjeseci dijete bi se trebalo odazivati na ime, izgovarati prvu riječ sa značenjem i odmahivati glavom kao znak za ‘ne’.
S 18 mjeseci mališan bi trebao vladati s 5 do 20 riječi, ponavljati fraze ‘daj piti’, ‘tata’, ‘pa-pa’ i sl., pokazivati na dva ili više predmeta na slici te odgovarati na pitanje: “Što je to?” Ako to izostaje, vjerojatno se radi o simptomima usporenog razvoja.
Da jezično-govorni razvoj dvogodišnjaka nema uredan tijek, signalizirat će fond riječi siromašniji od 50 riječi. Također, dijete bi u toj dobi trebalo slagati rečenice od dvije riječi te razumjeti jednostavne upute poput ‘dođi ovamo’, ‘donesi’ i sl.
Do treće godine mališan bi se trebao veseliti pričama i slušanju pjesmica, trebao bi se služiti rečenicama od tri riječi te postavljati i odgovarati na pitanja. A sve to razumljivo barem ukućanima. U protivnom, pokazuje znakove govornih teškoća.
Jedan od znakova otežanog jezično-govornog razvoja u dobi od 4 do 5 godina može biti i neraspoznavanje boja te povlačenje u osamu. Ako se između 5. i 6. godine muči s iznad, ispod ili nisko, visoko, također valja potražiti pomoć logopeda.
