Iz 'Velike knjige priča za laku noć' prenosimo vam jednu od osam toplih, prekrasno ilustriranih priča, koja će vašem djetetu pomoći da osjeti bliskost, sigurnost pa onda i spremnost na odvajanje od vas i slobodnije istraživanje. Uz to, u nagradnom natječaju darujemo vam tri knjige!
U novom izadnju Planetopije, 'Velikoj knjizi priča za laku noć' pronaći ćete osam prekrasno ilustriranih, razigranih, a u isto vrijeme jednostavnih priča, idealnih za zajedničko čitanje prije spavanja – posebno vrijeme u kojem dijete razvija maštu, dobiva nadahnuće za igru i učenje uz sigurnost i blizinu roditelja.
Djeci bliske situacije, poznate, šumske životinje, igračke, ali i neobična stvorenja, razveselit će svako dijete i potaknuti razgovor, smijeh i mnogo pitanja. Priče koje uvečer čitate djetetu možete iskoristiti za kreativnu igru danju – pogađajte o kojoj se životinji radi na temelju opisa, razgovarajte o poruci svake priče, prijateljstvu, odgovornosti, nesebičnosti, sreći, crtajte ili glumite najdraže dijelove priča...
Šarmantni zec Skočko i krtica Kopač, preslatka vidra koja se voljela držati za ruke i medvjedić koji je pokušavao uhvatiti leptira, samo su neki od neodoljivih likova koji će vas osvojiti na prvi pogled. Uz tople ilustracije u živim bojama ova bi knjiga mogla ubrzo postati najdraža igračka vašeg djeteta pa i početak samostalnog čitanja.
Dobitnici knjige mjeseca
Jeste li ikad sami smislili priču za laku noć za svoje dijete? Tri odgovora koja ste nam od četvrtka 9. do srijede 15. srpnja ostavili u raspravi ispod članka, nagradili smo 'Velikom knjigom priča za laku noć' u izdanju Planetopije. Dobitnici su tatatomo, karla0806 i Leptirić, a oni će biti obaviješteni i putem e-maila.
U nagradnom natječaju mogli su sudjelovati samo registrirani korisnici Klokanice, pa ako još niste, registrirajte se!
Iz 'Velike knjige priča za laku noć' prenosimo vam prekrasnu priču autora Heidi i Daniela Howartha o malenoj vidri, koja se nije željela odvojiti od svoje mame:
Vidra koja se voljela držati za ruke
Svake večeri kada pođu na spavanje, svi u Otovoj obitelji drže se za ruke kako ne bi otplutali. A svako jutro, kada se probude, ponovno puste ruke. Svi osim malenog Ota…
Ota je zabrinjavalo plivanje. Zabrinjavalo ga je i ronjenje, a strahovao je i da će se izgubiti. No ponajviše se bojao biti sam.
Svako jutro mama bi mu rekla: "Oto, molim te, pusti mi ruku. Ne mogu ništa napraviti ako me držiš za ruku!"
Ali Oto je odmahivao glavom. Nije ju želio pustiti.
"Ne znam plivati!" zacvilio bi i nastavio se držati za mamu. Znao je da će plutati, ali pomisao da se pusti svejedno ga je plašila. Što ako otpluta na otvoreno more?
"Možeš ti to", nježno ga je uvjeravala mama. Ali Oto je odmahivao glavom. Nije se želio pustiti.
Druga mladunčad vidri uživala je igrajući se, loveći se i prskajući se.
Oto im se jako želio pridružiti, ali jednostavno se nije usudio pustiti mamu i tatu.
"Pođi se igrati", rekao mu je tata. "Ja ću te paziti odavde."
Ali Oto je odmahivao glavom. Nije ga želio pustiti. "Bojim se!" plakao je.
"Nemoj me pustiti!" molio je Oto mamu dok je ona pokušavala otvoriti kamenicu.
"Ali tu sam za tebe", mama je uzdahnula. No Oto je nikako nije puštao.
Mama i školjka su se trzale i ljuljale dok ju je Oto i dalje grčevito držao.
Kad je mama konačno otvorila kamenicu, Oto je ugledao predivan, sjajni biser koji je blistao u njoj.
"Prekrasan je" reče Oto. "Ooo, pogledaj! U školjci je vidra baš nalik na mene!" Pružio je ruke prema malenoj vidri u biseru i odjednom, i prije nego što je to shvatio…u svojim je rukama držao prekrasni biser. Oto je ugledao radosnu vidru kako sama pluta..i onda je shvatio da je to on!
"Tako smo ponosni na tebe!" rekla je mama. "Bravo, Oto!" uzviknuo je tata.
"Pustio sam se!" viknuo je Oto. "Sam plutam i dobro sam!"
"Huuraa! Dođi i igraj se s nama!" pozvale su ga druge male vidre.
I sada, svaki dan, Oto prska i pliva i igra se sa svojim prijateljima. O je jedna jako sretna malena vidra.
Ali i dalje se veseli noći, kada se on i njegova obitelj primi za ruke i pođe na počinak.
