Djeca se u kampovima uče timskom radu, donošenju odluka, preuzimanju odgovornosti, razvoju kreativnih vještina, gradnji nezavisnosti i samopouzdanja, razvijanju socijalnih odnosa te ih se uči kako se nositi s njima, a radi se i na osnaživanju povjerenja
Hrvatski savez dijabetičkih udruga svake godine organizira ljetni kamp za djecu i mlade oboljele od šećerne bolesti. Prošle godine kamp se održao u Premanturi kraj Pule, a ja sam ondje bila dio stručnog tima. U kampu je sudjelovalo 30-ak djece u dobi od 10 do 16 godina. S obzirom na iskustvo koje sam stekla, tema za tekst nametala se od samog početka.
U spomenutom kampu djeca su bila pod stalnim nadzorom medicinskog osoblja s obzirom na to da je dijabetes stanje koje zahtjeva redovitu kontrolu. Pazilo se na prehranu, djeca su prolazila edukacije medicinskog osoblja, psihološke radionice, a imali su jako puno vremena i za kupanje, izlete i ostale zabavne aktivnosti. Na psihološkim radionicama su učili o stresu i načinima suočavanja sa stresom te su učili kako pravilno disati te se na taj način opustiti.
Edukacija i rekreacija
S obzirom na to da je riječ o edukativno-rekreativnom kampu voljela bih ukratko razložiti ta dva aspekta (edukativno i rekreativno) te objasniti koje su dobrobiti takvih kampova.
Prvo bih se usmjerila na edukativni dio. Iako je riječ o edukacijama, naziv koji djecu jako često podsjeća na školu i školske obaveze, predavanja se odvijaju u potpuno opuštenoj atmosferi. Nema sjedenja u školskim klupama, nema domaćih zadaća, već djeca kroz zabavu aktivno sudjeluju i usvajaju predviđeno gradivo. Ovdje postoji mogućnost učenja „iz prve ruke“ jer vrlo često dolazi do razmjene iskustava među vršnjacima s istim ili sličnim problemom.
Također, jako puno se radi na rekreativnom djelu. Djecu se uči koje su dobrobiti fizičke aktivnosti, zašto je bitno redovito se baviti fizičkom aktivnosti te se na taj način povećava razina odgovornosti za svoje zdravlje.
Roditelji žele najbolje za svoju djecu, žele da budu uspješna i sretna, dobrog zdravlja, da se slažu s ostalom djecom te da razvijaju vještine razmišljanja i rješavanja problema. Djeca pak razvijaju svoju fleksibilnost u smislu samopoštovanja, životnih vještina, samopouzdanja te prosocijalnog ponašanja. Upravo su kampovi mjesta gdje djeca i mladi mogu iskusiti i zadovoljiti svoju potrebu za fizičkom aktivnosti, kreativnim izražavanjem i aktivnim sudjelovanjem u društvenom okruženju. Mnoge škole ne zadovoljavaju sve ove potrebe.
Aktivnosti u kampu i suživot s osobama slične dobi i sličnih problema predstavlja alat koji vodi uspješnom i zdravijem razvoju te boravku na mjestu gdje je zabava na popisu dnevnih aktivnosti. U takvom strukturiranom okruženju, djeca surađuju s osobljem koje ima vremena za slušanje i razgovor.
Ovdje se djeca uče timskom radu, donošenju odluka, preuzimanju odgovornosti, razvoju kreativnih vještina, gradnji nezavisnosti i samopouzdanja, razvijaju socijalne odnose te ih se uči kako se nositi s njima, a radi se i na osnaživanju povjerenja. Sve su to koraci prema zdravijem i produktivnijem životu.
Vrlo često kampovi takvog tipa predstavljaju stresan događaj za dijete jer su djeca tamo uglavnom po prvi put, ne poznaju druge polaznike kampa, a nekima je to čak prvo odvajanje od roditelja. Upravo je to trenutak gdje se djecu uči odgovornosti, odnosno da su odgovorni za sebe, za svoje stvari te za prostor u kojemu borave.
Dobrobiti kampova
Ako sagledamo sve dobrobiti kampova možemo ih sažeti na sljedeći način:
Razvoj socijalnih vještina
- Vodstvo
- Komunikacija
- Sudjelovanje
Razvoj samopoštovanja i izgradnja vlastitog karaktera
- Odgovornost
- Snalažljivost
- Fleksibilnost
Funkcioniranje u timu
- Empatičnost
- Poštenje
- Pouzdanost
Brojni stručnjaci naglašavaju da je iskustvo boravka u kampovima bitno radi socijalnog, emocionalnog, intelektualnog, moralnog i fizičkog razvoja djece. Naime, često se na spomen riječi kamp pomisli na zabavu, no kampovi ovog tipa nisu nikako samo zabava, već učenje kroz zabavu.
