Na dramskoj grupi se prije svega radi na osnovama glume, dikciji, držanju, osjećaju za ritam i sličnim zanatskim stvarima, ali djeca 'usput' uče i slušati i promatrati druge, zauzeti se za sebe, donositi autentične odluke, čime se osvještava i jača identitet djeteta i povjerenje u sebe
Zašto odabrati dramski odgoj kao izvanškolsku aktivnost? Na početku nove školske godine, mnogi roditelji me zovu i velika većina me pita upravo ovo pitanje!
Uistinu, zašto odabrati dramsku grupu kao slobodnu aktivnost? Koja je prednost dramske grupe pred drugim, brojnim i raznolikim aktivnostima? U današnje vrijeme poplave mogućnosti odabira, ponekad se kao roditelji osjećamo malo zbunjeni - što odabrati?
Dramske igre potiču maštu
Kroz iskustvo rada s djecom, sve više spoznajem koliko je dramski odgoj svestrana aktivnost i prekrasna mogućnost - kanal za vraćanje temeljnim ljudskim vrijednostima, koje nam se čine automatskima, pa ih ponekad podrazumijevamo.
Jer, naravno, na dramskoj grupi se prije svega radi na osnovama glume, dikciji, držanju, osjećaju za ritam i sličnim zanatskim stvarima.
Rade se dramske igre, pripovijedanje priča i stvaranje vlastitih priča, što potencira dječju maštu, koja zna nekad biti već prerano suočena s izazovima modernog svijeta u kojem živimo.
Vježbe slušanja, strpljenja i poštovanja
E sad, unutar tih dramskih igara, unutar rada na glumačkim scenama – postoji nešto što je s jedne strane najlakše, a ponekad i najteže – a to je slušanje! Slušanje i promatranje drugoga, na primjere svog prijatelja u grupi dok nešto glumi. Slušanje podrazumijeva strpljenje i interes za drugoga. A strpljenje i interes za drugoga znače poštovanje drugoga! Zvuči tako jednostavno, ali u praksi često predstavlja najveći izazov!
Analogno tome, slušanje i promatranje svijeta oko sebe – što jača perceptivnost i bolje razumijevanje svijeta oko sebe! Kroz zadatke kao što su – promatrajte neku staru baku na ulici kako hoda, pa ćemo to raditi u Studiu, potičemo djecu da pokušaju bolje razumijeti tu staru baku – zašto ona tako hoda?
Nenasilje prema sebi i drugima
U dramskom odgoju potičemo nenasilje na svim razinama, suptilnim, ponekad nevidljivim razinama. Na primjer, ako se dijete ne može odmah sjetiti što bi reklo ili napravilo u nekoj vježbi, potičemo uzimanje vremena za sebe! Djeca u grupi vrlo često žele pomoći prijatelju pa mu dobacuju, sufliraju, žele riješiti problem za njega. Ovo je vrlo važan trenutak – tada potičemo pojedinca da je u redu uzeti si vremena, razmisliti i donijeti vlastitu, autentičnu odluku! A grupu potičemo da poštovati drugoga znači imati strpljenja i dati pojedincu vrijeme koje mu je potrebno.
Posljedično, time se osvještava i jača identitet djeteta, povjerenje u vlastite odluke, nepovođenje za drugima, te jačanje svijesti o samome sebi. Dugoročno, smatram da je to od enormne važnosti za sve aktivnosti kojima će se dijete baviti, bez obzira hoće li se dijete ikada zaista baviti glumom.
Priprema za pubertet i život odraslih
Ali, gluma je kanal kroz koji se jačaju ove karakteristike, kako bi izrasli u samosvjesne ljude i naravno što lakše se suočili s izazovima puberteta, faze poistovjećivanja s grupom i društvom, a kasnije s izazovima koje donosi “život velikih”.
Posebno mi se čini važan taj trenutak u kojem se djetetu daje za pravo da je u redu reći “sad ne znam, ali razmislit ću”, da ima pravo na pogrešku, jer kako će išta naučiti bez tog prava, i da je orijentacija na dijete/učenika, a ne na autoritet predavača, već je predavač/dramski odgajatelj u službi djeteta.
Nadamo se da će na taj način kasnije i shvaćati svoje učitelje, predavače i profesore, a proces učenja zavoljeti kao nešto što je njihovo, za njih i injihovu vlastitu dobrobit, a ne za autoritet ili ocjenu!
