Tjelesni odgoj nije samo prilika da se djeca razgibaju između školskih sati. Istraživanja pokazuju da fizička aktivnost može imati pozitivan učinak na koncentraciju, pamćenje i učenje, a čini se da je važno i koliko se intenzivno djeca kreću.
Kada razmišljamo o predmetima važnima za školski uspjeh, tjelesni odgoj vjerojatno neće biti prvi koji nam padne na pamet. No sve je više dokaza da upravo kretanje može pomoći dječjem mozgu i olakšati im ono što slijedi nakon povratka u učionicu.
U Velikoj Britaniji prošle je školske godine održano čak 45.000 sati tjelesnog manje nego prije 15 godina. Taj je podatak zabrinuo stručnjake koji upozoravaju da tjelesna aktivnost nije važna samo za fizičko zdravlje djece nego i za njihove kognitivne sposobnosti.
Jedno istraživanje usporedilo je kako na učenike utječe sat tjelesnog, tijekom kojeg su igrali nogomet, a kako uobičajen školski sat s predmetima poput matematike i geografije.
Djeca su prije i nakon nastave rješavala zadatke kojima se, među ostalim, provjeravalo njihovo kratkoročno pamćenje. Testirana su prije sata, neposredno nakon njega te ponovno 45 minuta poslije.
Rezultati su pokazali da su nakon tjelesnog imala bolje rezultate na testovima kognitivnih sposobnosti nego nakon klasične nastave. Posebno se to odnosilo na radno pamćenje, koje nam je važno za razmišljanje, učenje i rješavanje problema, piše Independent.
Nije svejedno koliko se djeca kreću
Zanimljivo je da nije bilo važno samo to što su djeca imala tjelesni. Razliku je činio i intenzitet aktivnosti.
Veće koristi zabilježene su kod djece koja su tijekom sata više vremena provela u umjerenoj do intenzivnoj fizičkoj aktivnosti nego kod djece čija je aktivnost bila lagana.
Slične rezultate pokazala su i druga istraživanja. Kada se djecu tijekom tjelesnog potiče na intenzivnije kretanje, koristi za kognitivne sposobnosti mogu biti veće nego tijekom manje aktivnog sata.
Češće aktivno sudjelovanje na tjelesnom povezano je i s boljim kognitivnim i akademskim rezultatima, a koristi su zabilježene i kod matematičkih vještina.
Igranje vani moglo bi donijeti još jednu prednost
Čini se da nije važno samo koliko se djeca kreću nego i gdje se kreću.
Istraživači su usporedili potpuno jednak 60-minutni trening košarke kod srednjoškolaca, s jednom razlikom – jedna se aktivnost odvijala u dvorani, a druga na otvorenom.
Nakon aktivnosti na otvorenom zabilježena su veća poboljšanja kognitivnih sposobnosti nego nakon iste aktivnosti u zatvorenom prostoru. Razlike su se odnosile na pažnju, radno pamćenje i izvršne funkcije, odnosno sposobnosti koje koristimo za planiranje, kontrolu ponašanja i rješavanje složenijih zadataka.
Autori zato smatraju da bi, kada za to postoje uvjeti, dio tjelesne aktivnosti djece bilo dobro provoditi na otvorenom.
Koristi nisu samo kratkotrajne
Pozitivan učinak kretanja ne mora završiti povratkom djeteta u učionicu. Istraživanja pokazuju da fizički spremnija djeca mogu imati bolje rezultate na testovima kognitivnih sposobnosti od djece slabije kondicije, a s boljim rezultatima povezuje se i veća svakodnevna fizička aktivnost.
U jednom istraživanju djeca su tijekom pet tjedana svakoga dana imala dodatnih 15 minuta hodanja, trčkaranja ili trčanja na otvorenom, uz svoje redovne sate tjelesnog. Nakon pet tjedana nisu samo poboljšala kondiciju nego su napredak pokazala i u izvršnim funkcijama.
