Djeca koja odrastaju bez braće i sestara često se doživljavaju kroz stereotipe, no njihovo djetinjstvo nosi i jednu manje spominjanu stranu – ranu samostalnost i odgovornost. Otkrivamo koje su svakodnevne situacije jedinci morali rješavati sami i kako su ih ta iskustva oblikovala, prema mišljenjima stručnjaka.
Postoje brojni stereotipi o djeci koja odrastaju bez braće i sestara. Često se misli da su razmaženi jer dobivaju svu pažnju roditelja, ili da se bolje slažu s odraslima nego s vršnjacima jer su s njima provodili najviše vremena. Ono o čemu se rijetko govori jest odgovornost koju nosi život jedinca. Nije riječ o traumatičnim iskustvima, ali svakodnevne stvari koje su jedinci morali sami savladati oblikovale su ih i u odrasloj dobi.
Bez braće i sestara, jedinci su mnoge stvari morali rješavati sami. Nije bilo nikoga tko bi preuzeo dio pažnje ili s kim bi se mogli „udružiti“. Upravo zato razvili su navike samostalnosti koje su se s vremenom duboko ukorijenile.
Evo 11 svakodnevnih stvari koje jedinci često moraju savladati sami:
1. Zabavljati se sami satima
Jedinci su često provodili mnogo vremena sami i morali su pronaći vlastite načine kako se zabaviti. Upravo zato mnogi su razvili sposobnost da se sami zabave.
„Jedinci provode više vremena sami i često su vrlo dobri u korištenju tog dodatnog vremena. Bez stalnog roditeljskog usmjeravanja, uče kako kvalitetno iskoristiti vrijeme koje imaju“, istaknula je socijalna psihologinja Susan Newman za Yourtango.
2. Biti onaj koji uvijek pomaže
Bez braće i sestara, jedinci su često bili „prva pomoć u kući“ – od nošenja namirnica do čišćenja snijega. Naučili su preuzeti odgovornost bez prigovaranja, jer su znali da nema nikoga drugog tko bi uskočio.
3. Smirivati se nakon sukoba
Kad bi došlo do sukoba u školi ili kod kuće, jedinci nisu imali brata ili sestru kojem bi se povjerili. Umjesto toga, morali su sami pronaći način da se smire.
„Jedinci često emocije zadržavaju u sebi i izbjegavaju sukobe“, objašnjava klinički terapeut Bob Taibbi, dodajući da se zbog toga rano uče samoregulaciji emocija.
4. Samostalno rješavati probleme
Bilo da se radilo o popravku igračke ili važnim životnim odlukama, jedinci su naučili oslanjati se prvenstveno na sebe.
„Vrijeme provedeno nasamo potiče kreativnost, ali i neovisnost te sposobnost da dijete samo sebi bude izvor zabave i rješenja“, naglašava Susan Newman.
5. Primati pohvale bez dijeljenja
Kada bi postigli uspjeh, pohvale su bile usmjerene samo na njih. Bez potrebe da ih dijele s braćom ili sestrama, jedinci su naučili zdrav odnos prema komplimentima i priznanju.
6. Snalaziti se u razgovorima s odraslima
Budući da su mnogo vremena provodili s roditeljima i drugim odraslima, jedinci su se rano naučili snalaziti u ozbiljnijim razgovorima.
„Jedinci vrlo rano nauče kako se slagati s odraslima, što im kasnije daje veliku prednost u društvenim situacijama“, kaže savjetodavni psiholog Carl Pickhardt.
7. Razumjeti i postavljati granice
Bez svakodnevnih sukoba s braćom i sestrama, jedinci su naučili čitati raspoloženja i poštovati granice, često prilagođavajući svoje ponašanje situaciji.
8. Biti vlastito emocionalno ogledalo
Jedinci su često morali sami razumjeti i obraditi vlastite emocije.
Klinička psihologinja Lisa Firestone ističe koliko je važno djecu učiti emocionalnoj pismenosti, no kod jedinca se emocije često obrađuju „iznutra“, upravo zbog njihove izražene samostalnosti.
9. Održavati vlastitu motivaciju
Bez uzora u obliku starije braće ili sestara, jedinci su sami pronalazili što ih motivira – kroz pokušaje, pogreške i osobna iskustva.
10. Biti „dijete-primjer“
Jedinci su često osjećali veći pritisak jer su bili jedini predstavnik obitelji.
„Jedinci mogu osjećati snažan pritisak da ispune roditeljska očekivanja jer su jedini odraz roditelja“, objašnjava bračna i obiteljska terapeutkinja Sarah Epstein.
11. Suočavati se s jednom perspektivom
Bez braće i sestara, jedinci su slušali uglavnom roditeljska mišljenja. To ih je potaknulo da sami oblikuju svoje stavove i razviju samopouzdanje u vlastito razmišljanje.
