Svima nam se ponekad omakne fraza koja uključuje riječi „kao curica“ ili „kao dečki“. No, to je prvo što moramo zaboraviti kad je riječ o odgoju. Odgajamo ljude, dobre ljude, a ne – djevojčice i dječake. Posebno ako želimo napokon stati na kraj predrasudama.
„Ma daj, ponašaj se kao curica!“
„Pa pogledaj kako si se zaprljala! Jesi li ti curica ili dečko?!“
„Ma kako se to razgovaraš?! Pa ti si curica!“
Budimo na početku sasvim iskreni prema sebi i priznajmo si da nam se svima niz jezik zakotrljala slična rečenica, možda malo blaža od ovih. A ako imaš dječaka, sigurno ti je nekom prilikom barem prošlo kroz glavu „Daj, ne cvili kao curica, dečki ne plaču!“. A onda, također sasvim iskreno, razmisli što zapravo time djetetu govoriš i čemu ga učiš.
Od njihova rođenja djevojčice učimo da budu pristojne, skromne, brižne, da ne divljaju, da budu fine. Ne samo da ih mi tom, makar i podsvjesno, učimo, nego je to nešto što društvo očekuje od njih. Djevojčice su ranjive, krhke, one će biti majke, učiteljice, želimo ih zaštititi od svega. Pažljivo i potajno ih usmjeravamo ka aktivnostima u kojima će biti uspješne, koje im neće biti izvor frustracija.
Djevojčice moraju uvijek biti lijepo odjevene, paziti na čistoću, dok dječaci mogu bilo kamo u trenirkama, mogu se valjati po zemlji i biti snažni i odvažni. Djevojčice imaju barbike i komplete za izradu narukvica, a dječaci STEM setove za izradu motora. Djevojčice se kritiziraju kad su pretjerano bučne i kad su previše nemirne, a dječaci su tada baš – pravi dječaci.
Ako imalo razmisliš o ovom, shvati ćeš da su ovakve „upute“, odnosno ovakav odgoj zapravo seksistički. Dečki mogu biti glasni, pa kasnije kao muškarci psovati. Djevojčice moraju biti tiho, a kasnije kao žene slušati muževe. Djevojčice moraju biti dame, a dečki mogu biti – dečki.
E, pa dosta!
Generalna pristojnost se ne dovodi u pitanje, ali pristojni moraju biti i djevojčice i dječaci, žene i muškarci. Ne smiju se derati bezrazložno, kako djevojčice, tako i dječaci, ali moraju se znati glasno založiti za sebe – i jedni i drugi. Treba ih poticati da budu hrabri i odvažni, da streme ka višem i boljem – i jedni i drugi. Ako su djevojčice samo i isključivo tihe i pristojne, to ih neće nikamo dovesti. I, da, djevojčice ne moraju biti savršene!
Reshma Saujani, aktivistkinja za ženska prava i osnivačica tvrtke Girls Who Code, napisala je knjigu koju je nazvala „Brave, Not Perfect“. U toj je knjizi opisala da je stremljenje savršenstvu gotovo programirano u djevojčicama, tijekom godina i godina treniranja za savršenstvo. Upravo zbog tog savršenstva kojem streme, djevojčice se neće usuditi založiti za sebe, kako se ne bi sukobile s nekim, a posebno će patiti kad nešto pogriješe.
Evo što Saujani savjetuje u svojoj knjizi!
#1 Uvrsti „još“ u izjave tvoje djevojčice
Nauči svoju djevojčicu da u negativne izjave o sebi uvrsti riječ „još“. Na primjer, ako kaže „Ne ide mi matematika“, nauči je da kaže „Ne ide mi matematika još.“ Ovaj mali pomak može imat ogroman utjecaj, posebno u trenutcima i situacijama kad nešto pogriješe. Naučit će da je ta samo privremeno.
#2 Budi model za hrabrost
Djeca uče iz onog što vide, ali i iz onog što ne vide. Napravi nešto što te straši, tako da tvoja djevojčica vidi da je u redu riskirati i napraviti nešto čega se bojiš.
#3 Zaboravi na „damu u nevolji“!
Kad neki problem riješimo sami, to nam daje posebnu snagu i moć. Nauči svoju djevojčicu da sama izgradi nešto, sama popravi nešto – u skladu s dobi, naravno – tako da shvati da ona neka stvari može potpuno sama. To je nekad teško na početku, ali tako će naučiti da bude ustrajna, a to je ono što uvijek učimo dječake, ali ne i djevojčice. Nemoj kod nje njegovati mentalitet „dame u nevolji“ koja čeka muškarca da je spasi i izbavi.
#4 Ohrabri je da bude hrabra i da potiče druge na to
Neka pohvali svoje prijateljice i prijatelje kad nešto dobro naprave, ali neka i iznese svoje iskreno mišljenje kad ju netko pita što misli o nečem, i to na pristojan način, umjesto da izrekne neku makar i bezazlenu laž da bi zaštitila nečije osjećaje. Kad i sama pogriješi, neka tu grešku podijeli s drugima, da osjeti da je sasvim u redu biti ranjiv i ne-savršen.
#5 Nauči ju da pokuša ponovno
Nekad u nečem neće uspjeti i to je normalno, to mora znati. No, takvi neuspjesi nas uče što trebamo napraviti idući put. Nakon tog smo mudriji, ranjiviji i osjećamo se stvarno. Ako tvoja djevojčica u nečem ne uspije, a riskirala je, to je hrabro. Proslavi s njom to što je probala.
#6 Podrži njezinu potrebu da bude glasna
Nauči je da se uvijek mora založiti za ono što smatra ispravnim i za sebe. Ako netko kaže nešto što nije u redu, potakni je da mu kaže što misli o tom. Ako je netko pokuša zaplašiti, reci joj da ostane snažna i odlučna. Isto tako mora znati kad treba proslaviti svoja postignuća, a ne šutjeti o njima.
#7 Potakni je da napravi nešto u čem nije sjajna
Na taj način učimo tolerirati ono što nije savršeno. Ako vidiš da se želi popeti na drvo, a misli da joj to ne ide, nemoj joj reći da „nema veze jer to ionako rade dečki“. Potakni je da se pokuša popeti i budi tu za nju ako ne uspije ili ako padne (naravno, sve u sigurnim okvirima i u skladu s godinama).
Nemoj svoju djevojčicu učiti da bude savršena i „prava djevojčica“! Uči je da bude hrabra i svoja.
