Nekome je veliki korak sjesti na konja, nekome ga pomaziti, a nekome samo prići. Osmero djece s teškoćama u razvoju provelo je dan uz konje i druge životinje, bez žurbe i pritiska, a među njima je bio i 13-godišnji Filip koji je jedva dočekao susret sa svojim omiljenim konjem Sokolom.
Trinaestogodišnji Filip tog dana gotovo nije skidao osmijeh s lica. Već je druženje s kozama bilo dovoljno za dobro raspoloženje, a onda je stigao Sokol – njegov omiljeni konj i, čini se, jedan od favorita cijele ekipe.
Filip je bio među osmero djece s teškoćama u razvoju iz Udruge Svijet za nas koja su, zajedno sa svojim obiteljima, provela dan u druženju sa životinjama i aktivnostima koje je za njih pripremila Udruga Don Kihot.
Djeca su četkala konje, stavljala im sedla, čekala svoj red za jahanje, mazila i hranila koze i zečeve, a na kraju konjima podijelila jabuke kao nagradu. Sve se odvijalo bez žurbe i pritiska, uz ljude koji znaju prepoznati kada djetetu treba malo više vremena, a kada ga treba samo pustiti da uživa.
„Emocija između djece i životinja bila je gotovo opipljiva u zraku. Neka naša djeca nisu verbalna, ali njihovi osmijesi, pogledi i reakcije govorili su dovoljno. Njihova sreća jednostavno se nije mogla ne primijetiti“, kaže Marija Džakula, predsjednica Udruge Svijet za nas.
Kako djeca rastu, mogućnosti je sve manje
Za djecu s teškoćama u razvoju ovakvi izlasci i aktivnosti nisu uvijek nešto što se podrazumijeva. Kako djeca rastu, smanjuje se broj aktivnosti u kojima mogu sudjelovati zajedno s drugima, a roditelji često sami traže mjesta na kojima će njihova djeca biti prihvaćena, sigurna i slobodna uživati u onome što rade.
„Roditelji često sami moraju stvarati prilike za svoju djecu. Kako djeca rastu, taj se prostor sve više sužava. Zato nam puno znači kada pronađemo mjesto na kojem djeca mogu biti ono što jesu i uživati bez pritiska“, kaže Džakula.
Jedno od takvih mjesta pronašli su u Udruzi Don Kihot, koja od 2026. do 2029. godine provodi projekt „OSTANI ZDRAV!“, uz financijsku potporu Ministarstva zdravstva. Projekt djeci i mladima nastoji približiti kretanje, boravak u prirodi, aktivnosti s konjima, psihosocijalnu podršku i socijalno uključivanje. Ali nije poanta u tome da svako dijete mora napraviti isto. Nekome će već približavanje konju biti veliki korak, dok će netko bez problema poželjeti sjesti u sedlo.
„Nama je važno da svako dijete može sudjelovati na svoj način. Ne mora sve izgledati kao trening. Nekome će najveći korak biti prići konju, nekome ga pomaziti, a nekome sjesti na njega. Bitno je da dijete osjeti da može i da u aktivnosti uživa“, ističe Marita Mučić, predsjednica Udruge Don Kihot.
Nekome je dovoljno samo prići konju
Za neke je to bilo prvo približavanje konju, za druge jahanje. Netko je najviše uživao u kozama i zečevima, a netko u čekanju svog reda i gledanju drugih.
Zato ovakvi susreti znače više od nekoliko sati provedenih uz životinje. Djeca dobivaju priliku sudjelovati, doživjeti nešto novo i napraviti onoliko koliko mogu i žele. A roditelji pronalaze još jedno mjesto na kojem njihovo dijete može jednostavno biti dijete, bez pritiska da mora raditi isto što i svi drugi.
Takvih mjesta, kažu u Udruzi Svijet za nas, još uvijek nema dovoljno.
Iza jednog ovakvog dana zato stoji puno više od nekoliko sati uz konje. Potrebni su ljudi koji će sve osmisliti i pripremiti, volonteri, prostor, vrijeme i sredstva, ali i roditelji koji ne prestaju tražiti nove mogućnosti za svoju djecu.
Kako im se može pomoći?
Rad udruga Don Kihot i Svijet za nas moguće je podržati donacijom, volontiranjem, uključivanjem u njihove aktivnosti ili jednostavno širenjem priče o onome što rade.
Jer na kraju cijele priče možda je dovoljno ponovno se vratiti Filipu. Tog dana dobio je priliku družiti se sa životinjama, jahati i ponovno vidjeti svog Sokola. A osmijeh koji gotovo nije skidao s lica najbolje govori koliko jedno takvo mjesto može značiti.
