Powered by:
Doživjeti snažan potres vrlo je zastrašujuće iskustvo, a dani, tjedni i mjeseci koji slijede mogu biti veoma stresni.
Svatko na svoj način proživljava potres, a koliko će vremena trebati za oporavak, ovisit će ponajviše o tome što se dogodilo tijekom i nakon potresa te o razmjerima štete i gubitka. Djeca različito reagiraju na potres i njegove posljedice, ovisno o njihovoj dobi i prijašnjim iskustvima, stoga je najvažnija podrška i razumijevanje za njihove reakcije. Naime, dječje reakcije na potres i njegove posljedice snažno su pod utjecajem reakcija njihovih roditelja, rodbine, učitelja i drugih skrbnika, stoga je važno da ostanete trezveni i smireni u kriznim situacijama.
Kako pomoći djeci da prebrode strah od potresa?
Mnoga djeca su zbunjena i u strahu od potresa. Ne znaju što se dogodilo, niti zašto. Osjetili su i vidjeli strah kod roditelja, a to kod njih samo još više potencira nesigurnost. Kako pomoći djetetu da prebrodi strah od potresa? Donosimo vam savjete psihologice Tijane Debelić.
Objasni djetetu što se dogodilo
Objašnjavanje treba prilagoditi dobi djeteta. "Manjem djetetu možete reći da je zemlja sastavljena od velikih puzzla koje se stalno miču “kao da imaju crve u guzi” ali da ponekad to rade nježno i tiho pa mi to ne osjetimo (kao kada se npr. oni igraju u svojoj sobi u tišini pa ih mi u boravku ne čujemo). No, ponekad se puzzle malo razigraju i tada bude potres (baš kao što se oni skaču) pa ih tada čuju čak i susjedi kat niže ili možda čak cijela zgrada. Ili neku drugu slikovitu priču....", savjetuje psihologica.
Nema mjesta laganju
"Na pitanje “Hoće li se ponoviti?” nemojte lagati da neće jer ukoliko se ponovi to će utjecati na djetetovo povjerenje prema vama", kaže Tijana te savjetuje da budete iskreni s djetetom ali ga istovremeno i osnažite. "Možete reći nešto poput: 'Ako se ponovi mi ćemo biti spremni".
U redu postavljati pitanja i izraziti svoju zabrinutost
O njihovim strahovima i zabrinutostima možda će trebati razgovarati više puta. Trebali biste ostati otvoreni za odgovaranje na nova pitanja i pružanje objašnjenja. Naoružajte se strpljenjem i pripremite se na niz pitanja – ona će često biti “iz vedra neba”. Ali upravo su ti spontani upiti i najbolje prilike za razgovor. Nije ih dobro požurivati niti namjerno nametati temu potresa.
"Kada dijete krene razgovarati s vama, otvorite se svemu što vam govori i pokušajte razumjeti njegov osobni doživljaj situacije – njegove misli i osjećaje o onome što je proživjelo i što trenutno proživljava. Uvažite i normalizirajte njegovo iskustvo rečenicama poput: 'Vidim da si ljut/a, tužan/na… (ili bilo koja druga emocija koju primijetite)'. Recite da je u redu osjećati se preplašeno i da se svi mi ponekad osjećamo tako", preporučuje Debelić ta dodaje kako bi trebali poštovati njihovu potrebu za samoćom ukoliko ju izraze kao i prigrliti njihovu izraženiju potrebu za bliskošću.
Objasni djetetu što je strah
Možete mu reći nešto poput: “Svi ljudi ponekad osjećaju strah, i djeca i odrasli. Za razliku od sreće koju volimo osjećati, strah nam je svima neugodna emocija. Kada se bojimo naše su misli ružne i crne, a naše tijelo doživljava čudne promjene – tresemo se, jako nam lupa srce, mišići nam se zategnu kao pračke, možemo imati osjećaj da je teško udahnuti ili da nam slon sjedi na prsima. Sve te promjene su normalne i naše tijelo tako reagira kako bi nas zaštitilo i omogućilo nam da se borimo protiv onoga što nas plaši. No, strah je dobar dok nije pretjeran – npr. važno je pažljivo pogledati lijevo i desno prije negoli prelazimo cestu, ali nije dobro prestati izlaziti iz kuće kako nas slučajno auto ne bi pogazio. Iz tog je razloga bitno naučiti smiriti svoj strah i to ću te ja podučiti.”
Utješite ga i posvetite mu više pažnje
"Osim što ćete ga svojim ponašanjem svakodnevno podsjećati da ste uvijek tu za njega, možete ga i podučiti kako se zaštititi od potresa te mu objasniti da postoje ljudi (vatrogasci, hitna pomoć, policija, vojska) koji svakodnevno marljivo i hrabro rade kako bi svi mi bili sigurni", objašnjava psihologica te naglašava kako djetetu nikako ne bismo trebali govoriti rečenice poput: “Nemoj se bojati” ili “Nemoj biti tužan" jer na taj način šaljete poruku da “ono što dijete osjeća nije važno ili prikladno”.
U traumatskim situacijama djeca najčešće imaju veliku potrebu za fizičkom i emocionalnom bliskošću sa svojim roditeljima. "Dodir je prvo ljudsko osjetilo koje se razvije – iskoristite njegovu moć: nikako nećete pogriješiti s više maženja, grljenja i ljubljenja..."
Važna je rutina
"Pokušajte se čim prije, koliko god vam je to moguće, vratiti u 'normalu'. Rutina čini da se djeca osjećaju sigurnom i pomaže im brže proraditi eventualnu traumu. Ako ste zbog izvanrednih okolnosti morali preseliti, stvorite nove rutine kojih ćete se pridržavati".
Koristite mindfulness tehnike za otpuštanje tjeskobe i meditacije
"Postoje vježbe disanja, progresivna mišićna relaksacija ili mindfulness vježbice koje možete raditi zajedno s djetetom", kaže Debelić i daje nekoliko primjera: "Možete i zajedno crtati strah pa mu dati neko nezastrašujuće ime poput Strašnislav, Profesor Potresić, Tresonja itd. kako biste postepeno umanjili njegovu snagu i intenzitet. Možete i raditi vježbice imaginacije gdje vaše dijete zamišlja da je superheroj koji ima neku određenu moć, a koju može prizvati svaki puta kada je u strahu".
Napravite staklenku briga
S djetetom možete napraviti i staklenku briga. Za početak, već i samo ukrašavanje staklenke može biti zajednička aktivnost. Kada ste ju ukrasili, staklenku položite na njegov noćni ormarić ili na drugo mjesto gdje dijete želi. Svaku večer prije spavanja pomognite djetetu napisati na papirić svoje strahove i brige, a onda neka ih ubaci u staklenku. Podsjetite ga kako je staklenka čvrsta i dobro zatvorena (možete zajedno provjeriti) i kako će čuvati strahove zatvorene cijelu noć dok on bude mirno spavao. Ujutro ćete zajedno otvoriti staklenku i ako dijete bude tako željelo razgovarati o strahu, a možete od njega napraviti i "žabicu“, origami, aviončić ili ga jednostavno zgužvati pa baciti ili crtati nešto preko napisanih strahova.
Što se tiče vježbi disanja, psihologica Tijana kaže kako je veoma važno podučiti dijete pravilno disati jer nas ono umiruje, za razliku od plitkog disanja. Pravilno disanje je dugo, polagano i ide sve do trbuha. Kako bi prilagodili ovo učenje djeci, korisno je poslužiti se metaforama i dječjom maštom pa tako možete mirisati cvjetić na nos pri udahu, a biti pčelice pri izdahu (govoriti bzzzzz) ili ga pozovite da legne kraj vas na tepih, stavite sebi i njemu plišanu igračku na trbuh pa na svaki udisaj morate polako podignuti igračkicu, a na svaki izdisaj polako ju spustiti natrag.
'Vježbaonica sreće'
Postoji još jedna divna vježba opuštanja koja se zove progresivna mišićna relaksacija ali koju je također veoma važno prilagoditi dobi djeteteta. Prekrasnu vođenu vježbu možete pronaći na YouTube kanalu „Vježbaonica sreće“ na sljedećem linku. Na istom kanalu nalazi se još mnogo divnih meditacija prilagođenih djeci.
Za kraj, Tijana Debelić poziva Vas da sa stranica Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba pronađete besplatni priručnik "Mindfulness za djecu“, a koji možete skinuti na ovom linku. U istome ćete pronaći pregršt korisnih vježbica u kojima ćete uživati i vi i vaše dijete, a koje će mu na zaigran i dobi primjeren način pomoći ponovno pronaći svoj mir i podučiti ga korisnim alatima za nošenje s neugodnim mislima i emocijama.
Čak i u najtežim situacijama, pokušaj pronaći neki pozitivan aspekt i pokušaj zadržati pozitivan stav i nadu u bolju budućnost. Pozitivan i optimističan pogled pomaže djeci da pozitivno gledaju na stvari u svijetu oko sebe.
Sve nove mame (koje su to postale rođenjem, posvajanjem ili udomljavanjem djeteta) od 1.1.2020. do 28.2.2021. ostvaruju pravo na promociju u A1 ponudi koja uključuje do 500 kn popusta na uređaj uz tarife Savršena i Bezbrižna, kao i dodatne pogodnosti povezane u MOZAIK.
