'Odgoj dječaka bio mi je veliki izazov'

Akcija Podijelite priču se nastavlja, a nakon što ste prošli mjesec s nama dijelili priče o svom prvom mjesecu s bebom, u studenom smo vas pozvali da nam opišete kako znate da ste dobra mama. Mama Ružica Davila poslala nam je priču o trenucima u kojima je osjetila da je dobra mama, unatoč prijašnjim strahovima i sumnjama u sebe.

Saznajte sve o našoj akciji dijeljenja priča i pošaljite nam svoju priču! 

Budući da akciju 'Podijelite priču' podržava Bebivita, Ružica će dobiti Bebivita poklon paket, a ovo je njezina priča:

Kako znam da sam dobra mama? Od prvoga dana kada sam saznala da nosim dečka moji strahovi koji su bili veliki postali su ogromni. Kako ću ja to s dečkom? Iako mi je prvo dijete, do sada sam se samo sretala s curama. Dečke sam gledala kao jednu veliku matematičku jednadžbu koju nikako, ali nikako neću moći riješiti (vjerojatno vučem neke traume iz gimnazije). Kad je miš napokon došao na svijet počela je borba s hranjenjem, grčevima, dohranom, hodanjem, padao je kao kruška i bio pun modrica.

Na redovnom pedijatrijskom pregledu pedijatrica me gledala kao da sam najgore čudovište jer dijete ima modrice po nogama, i kad je pitala što mu je to ja sam naravno izvalila kao iz topa: "To mu je od dobrote".

Osjećala sam se kao najgora maćeha

E onda je stigla ona grozna druga godina, kad smo se borili s izljevima emocija, plakanjem, zahtijevanjem, odvikavanjem od pelena i vrištanjem doslovno na mali prst. Ne, ne šalim se, jednom sam mu doslovno pokazala prst i on je počeo plakati. U svemu tome osjećala sam se kao najgora maćeha, ne mama, jer ja sam ta koja nije pazila pa je pao kao kanta, ja sam ta koja ne razumije potrebe svoga djeteta, lijegala sam u krevet sa suzama pitajući se gdje griješim.

Do prije nekoliko dana, kada je moj 'hahar' postao najbolji dječak u državi. Igrali smo se u parku, djevojčica je krenula prema njegovim igračkama i pala.

Prvo što je napravio je digao je s poda, očistio od prašine i doveo k meni da je obrišem, a nakon toga joj dao veliku pusu i izvukao svoj kikić iz džepa samo da ne plače. Nakon toga znala sam da uz sve moje pogreške, sigurno radim i nešto dobro. 

Podijelite i vi svoju priču!