Svi smo mi samo ljudi od krvi i mesa, imamo dobre i loše dane, radimo greške, borimo se s tisuću i jednom emocijm u životu, a pogotovo u ovom rollercoasteru zvanom majčinstvo.
Majčinstvo je puno više od onoga što vidimo po društvenim mrežama, puno više od onoga što se naglas komentira, od onoga o čemu se piše i priča. Toliko je tu emocija i osjećaja koje bi svaka majka najradije skrila od drugih u moru tih supersposobnih supermama koje napadaju sa svih strana, nekad bi ih skrile i od samih sebe, sve u sramu i strahu da nas iste čine manje dobrim majkama. Ono što je istina jest da većina mama prolazi kroz isti vrtuljak emocija, nesigurnosti i preispitivanja, samo nitko o tome ne priča. Lakše je uhvatiti jedan lijepi trenutak u danu za društvene mreže, a kad te netko pita kako si nabaciti osmijeh broj tri i reći „dobro sam“, iako bi nam svima više koristilo malo više iskrenosti i otvorene priče o svemu.
Jedna od tih prešućenih priča koju svaka majka osjeti i proživi je i gubitak dijela vlastitog identiteta koji žene prolaze jednom kad postanu majke. Dolaskom djeteta se nepovratno gubi dio prijašnjeg života, naprosto jer se gubi vrijeme i prostor u kojem smo se prije mogle posvetiti sebi. U toj novonastaloj situaciji je povremeno teško pronaći vremena za kosu oprati, kamoli za posvetiti se sebi dubinski, svojim hobijima, opuštanjima, zanimacijama, svemu onome što nas je nekad činilo osobama koje jesmo. Jednostavno odjednom silnu količinu energije i vremena ulažemo u nešto drugo. U neke nove hobije koji se zovu nemoj, pazi, pec pec, istraživanje na temu zašto su Poppeys pelene savršen omjer cijene i kvalitete, jesi gladan, jesi žedan, smišljanje tisuću i jedne igre i pjesmice, uspavljivanje, kuhanje, hranjenje i tako u krug... Na kraju dana ispunjenog tim i inim aktivnostima, jednom kad dijete zaspe, umjesto da se posvetimo sebi nerijetko se i mi samo onesvijestimo od umora.
U svemu tome nikako ne pomažu ni druge supermame po društvenim mrežama, filmovima, serijama i ostalim fikcijama, koje magično stižu sve, besprijekorne su i bezgrešne, u svakom pogledu savršene, sve znaju, svime barataju, sve imaju pod kontrolom i čiji dan, čini se, ima duplo više sati od ona 24 sata koliko ima dan normalne osobe, a od kojih dijete iziskuje većinu. Baš sam nekidan na instagramu dobila poruku „Kao mama, skidam kapu do poda zbog iskrenosti“. U tom trenu sam si osvijestila koliko je vjerojatno mamama frustrirajuć taj balon od sapunice koji se uglavno servira u prostoru društvenih mreža, o svemu, pa tako i o majčinstvu i roditeljstvu. Ne treba ništa romantizirati, ni o čemu stvarati nerealnu sliku. U okviriće na društvenim mrežama obično hvatamo one najljepše trenutke u danu i to je ok, ali treba podsjećati da je to samo jedan mali trenutak u duuuugom danu. Svi smo mi samo ljudi od krvi i mesa, imamo dobre i loše dane, radimo greške, borimo se s tisuću i jednom emocijm u životu, a pogotovo u ovom rollercoasteru zvanom majčinstvo. I to je sve u redu. Ni u čemu od toga nismo same, koliko god se o nekim stvarima samo šaputalo. Sve to što prolazimo je uobičajeno i normalno.
Koliko god da su nam se životi, dnevni rasporedi i liste aktivnosti odjednom i preko noći promijenile, na to sve ne bismo trebale gledati kao na gubitak sebe. Dio stare sebe smo privremeno zasigurno izgubile, ali smo našle, otkrile i postale jedna druga, nova osoba. Majka. I koliko god u toj ulozi u početku bile nesigurne i na klimavim nogama, koliko god nam se činilo da svima ide bolje i lakše nego nama, koliko god osim toga što smo mama ne stizale ništa drugo, koliko god bilo čudno to da naš cijeli identitet u jednom trenutku stane u ta četiri slova – mama, ne smijemo dopustiti da nas to frustrira.
Ono što trebamo je pronaći način za prihvatiti da naš život više vjerojatno nikad neće biti onakav kakav je bio prije, što ne znači da u njemu neće biti tona zadovoljstva. Sebe nismo izgubile, samo smo se stavile privremeno na čekanje, ali doći ćemo i mi ponovno na red. Pronaći svoje vrijeme i prostor. Bit će vremena za prodisati i vratiti se povremeno onoj staroj sebi, što je na kraju krajeva svakoj od nas potrebno kako bismo se osjećale živima i kompletnima.
Kažu da je za odgojiti dijete potrebno selo. Istina je da danas tog sela uglavnom nema, ono je nerijetko svedeno na svega dvije osobe i samim time je odgoj postao prilično izazovan posao. Gledano iz te perspektive, ugurati svoj cijeli identitet na neko vrijeme u riječ „mama“ i odgojiti pristojno, dobro i zadovoljno dijete, ne da nije za osjećati se nesposobnom jer smo odjednom „samo to“, već je za čestitati samoj sebi i u mislima si staviti medalju oko vrata na kojoj piše „Bravo, MAMA!“.
Poopeys pelene novi su PEPCO hit proizvod, a pronaći ih možete u tri veličine. Pelene uspješno odgovaraju na sve zahtjeve mama: omogućavaju mališanima maksimalnu slobodu pokreta uz najvišu razinu udobnosti i higijene. Tu je i posebna upijajuća jezgra koja omogućava automatsko upijanje vlage, a prozračni, mekani materijal osigurava prolaz zraka i omogućava koži da diše bez izazivanja iritacija. Sve to prati i zaigran dizajn te uobičajeno povoljna cijena! Saznajte više na www.pepco.hr