Kako dijete djeluje na brak?

Kada se partneri odluče da je vrijeme za dijete, kreće proces koji, nažalost, nije uvijek baš toliko zabavan. Malo je onih koji nakon prvog pokušaja ostanu trudni. Nakon pokušaja i pokušaja, zadovoljstvo spolnih odnosa i uzajamne partnerske ljubavi postaje sve manje, jer to postaje nešto što se mora "odraditi" u točno određene dane da bi donijelo ploda – doslovno. 

Nakon dodatnog truda dolazimo do toliko iščekivanog plusića na testu za trudnoću i partneri su sretni, odlaze zajedno na ultrazvuk gledati kako njihova malena točkica postaje sve veća i živahnija, no s tim dolazi i veliki trbuh, žgaravica, otečeni dijelovi tijela za koje niste niti znali da mogu nateći, što sve zajedno utječe na oboje. Žena je, koliko sretna zbog iščekivanja, toliko i živčana i nervozna zbog popratnih nuspojava trudnoće i odnosi nisu više što su bili. 

Porod i povratak iz bolnice

Zatim dolazi dan D, porod i naš muškarac je, naravno, uz nas. Uf, svašta se naši muževi naslušaju u rađaoni:
"Nikada me više nećeš taknuti!"
"Ti si kriv što ja sad prolazim kroz tolike bolove!"
"Ne govori mi da se koncentriram na disanje, koncentriraj se ti kad toliko boli!"
I onda trenutak neopisive sreće, stigao je novi dodatak obitelji, sva bol i sve teške riječi su zaboravljene.

Vrijeme u bolnici prolazi u sreći i veselju, djetešce samo spava i papa, sve dok ne stignete kući. Toliko se čeka odobrenje doktora za izlazak iz bolnice i početak nove ere u životu s uvjerenjem kako će sve biti idealno čim kročimo nogom u svoja četiri zida i totalno smo u šoku kada dođe večer i djetešce počne vrištati. I tako se nastavlja mjesecima, neispavanost, jedan problem jedva svladan, a već se pojavljuje novi.

Godina dana krize

Sve navedeno utječe na odnose među partnerima. U istoj mjeri isprepliće se neopisiva sreća i veliki jaz između muškarca i žene i definitivno može biti jedna velika kušnja bračnom životu.

No, ona prva kritična godina djetešca prođe i kada se sve počinje vraćati u "normalu" u mom slučaju bračni odnosi procvatu. 
Bolji su i kvalitetniji, intenzivniji.

Isto tako, na mamama je veći dio "tereta", dragocjenog "tereta", pogotovo u prvoj godini djetetova života i često se zanemaruje tata koji odjednom ostaje postrance i počinje se osjećati usamljeno. Jako je važno da, iako smo mame i djeca su nam centar svemira, posvetimo barem 15 minuta dnevno našim mužićima i udijelimo mu koju lijepu riječ ili ih zagrlimo i kažemo da nismo zaboravile na njih. Nismo ni svjesne koliko ih zanemarujemo i koliko će im mala doza pažnje uljepšati dan i podsjetiti ih na dane kada smo bili samo nas dvoje u svojoj ljubavi.

Dijete umjesto bračne terapije?

Baš zbog svih teških trenutaka smatram kako nikako ne bi trebali pokušavati popraviti bračne odnose ulaskom u roditeljstvo, iako sam vidjela nekoliko primjera u kojima se upravo to radi.

Supružnici se ne slažu, ne nalaze zadovoljstvo jedno u drugom i umjesto da rade na poboljšanju braka, zaključuju i odlučuju se da će dijete riješiti sve njihove probleme. To je toliko pogrešno da ne može biti više, a kada to shvate, uglavnom je već prekasno. 

Roditeljstvo treba biti nadogradnja skladnog i sretnog bračnog života i u tom slučaju sve teške trenutke prevladat ćete lakše i izaći jači i sretniji nego ikada. I dijete će imati lijepu "podlogu" za veselo, bezbrižno odrastanje i za donošenje kvalitetnih odluka u svom životu jer sve se vrti u krug iz generacije u generaciju. Ako odnosi roditelja nisu bili dobri i skladni, to se nekako ugradi u psihu djeteta i ono donosi iste pogrešne odluke u svom životu i stoga treba dobro razmisliti kada imati dijete i koji su razlozi za to.