Odrastanje bez braće i sestara ima svojih prednosti, ali i posebnosti. Jedinci su odmalena naviknuti na vlastiti prostor, roditeljsku pažnju i vrijeme koje provode sami. A neke od tih navika ostaju im i kad odrastu.
Ako si odrastala uz brata ili sestru, sigurno se sjećaš barem nekoliko svađa oko igračaka, televizora ili toga tko je kome ušao u sobu bez kucanja. Jedinci takvih problema uglavnom nisu imali. Nisu morali dijeliti roditeljsku pažnju, a često ni svoju sobu i stvari.
No odrastanje bez braće i sestara ne znači samo više mira i privatnosti. Takvo djetinjstvo može utjecati i na način na koji se kasnije odnosimo prema drugima, koliko nam je važno imati vlastiti prostor ili kako provodimo slobodno vrijeme.
Naravno, nisu svi jedinci isti, ali neke navike među njima ipak mogu biti češće.
1. Uživaju u vlastitom društvu
Dok su se djeca s braćom i sestrama uvijek imala s kim igrati, jedinci su često morali sami smisliti kako će se zabaviti. I upravo zato mnogima od njih samoća nije nešto neugodno.
Ne treba im uvijek društvo da bi se dobro proveli. Bez problema će otići sami u kino, popiti kavu ili jednostavno uživati u mirnoj večeri kod kuće.
To ne znači da su samotnjaci, nego da im je sasvim ugodno i kad su sami.
2. Vole da je njihov prostor baš njihov
Tko je dijelio sobu s bratom ili sestrom, zna kako je to kad netko dira tvoje stvari, radi buku baš kad želiš mir ili jednostavno zauzme pola prostora.
Jedinci su uglavnom pošteđeni takvih svakodnevnih situacija. Naviknuti su imati svoje stvari i svoj kutak, pa im kasnije, kad počnu živjeti s partnerom ili cimerima, dijeljenje prostora može biti mala prilagodba.
3. Vole kad im netko posveti punu pažnju
Kad si jedino dijete u obitelji, ne moraš se natjecati s bratom ili sestrom za roditeljsku pažnju. Roditelji imaju više prilika saslušati te, razgovarati s tobom i uključiti te u svoje aktivnosti.
Zato neki jedinci i kasnije posebno cijene kad im se netko potpuno posveti. Vole razgovore u kojima ih druga osoba zaista sluša, bez stalnog prekidanja i skretanja pozornosti na nešto drugo.
4. Često se dobro slažu sa starijima
Jedinci kod kuće puno vremena provode s odraslima. Slušaju njihove razgovore, postavljaju pitanja i sudjeluju u obiteljskim druženjima.
Zato im ni kasnije nije neobično družiti se s ljudima koji su stariji od njih. Ponekad čak više uživaju u razgovoru s nekim tko ima više životnog iskustva nego s vršnjacima.
Naravno, to ne znači da se ne znaju zabavljati s ljudima svojih godina.
5. Neke stvari ipak radije zadrže za sebe
Ako imaš brata ili sestru, dijeljenje je gotovo neizbježno. Nekad dijeliš dobrovoljno, a nekad baš i nemaš izbora.
Jedinci nisu toliko često u takvim situacijama. Njihove igračke, slatkiši i druge stvari uglavnom su samo njihovi, pa im i kasnije može biti važno da neke stvari ostanu samo za njih.
Možda neće rado dijeliti omiljenu grickalicu ili će posebno paziti na svoje stvari. Ali to ne znači da su sebični. Dijeljenje se uči i izvan obitelji, kroz prijateljstva, vrtić i školu.
6. Kritike ih ponekad jače pogode
Braća i sestre znaju biti prilično iskreni, često i onda kad ih nitko nije pitao za mišljenje. Zadirkivanja, prepirke i komentari dio su svakodnevice u mnogim obiteljima.
Jedinci kod kuće nemaju takvog malog kritičara, pa nekima može trebati više vremena da se naviknu na neugodne komentare ili kritike.
Ipak, puno toga ovisi o karakteru djeteta, odgoju i iskustvima koja stječe izvan obitelji.
7. Ostaju bliski s roditeljima
Kad nemaš brata ili sestru s kojima možeš podijeliti što ti se dogodilo tijekom dana, često ćeš prvo sve ispričati mami ili tati.
Roditelji su jedincima nerijetko i glavno društvo kod kuće, pa se među njima može razviti posebno blizak odnos.
Ta povezanost često ostaje i u odrasloj dobi. Rado se čuju s roditeljima, posjećuju ih i uključuju u svoj život, čak i kad već imaju vlastitu obitelj.
Ipak, to što je netko jedinac ne znači da će imati baš sve ove navike. Na to kakvi ćemo ljudi postati utječe puno više od broja djece u obitelji. Ali zanimljivo je koliko neke sitnice iz djetinjstva mogu ostati s nama i godinama kasnije.
