Pozdrav svima! I ja sam bila u sličnoj situacii, samo bez psa i mačke. Ja i moja cura, sada 17 mj, pretežno smo bile same, jer tata radi pomalo svuda, trenutno u Njemačkoj. Obje bake su daleko od nas kao i ostala rodbina. Tako da potpuno razumijem sve. I fali mi puno toga, od razgovora do frizera i nekih osnovnih stvari. Ali, što je, tu je. Ljubimo se i volimo još više svakim danom 
Nas tata je rijetko s nama, vecinu dana radi. Nikada ga nije presvukao, okupao, izveo u setnju. Zivimo s njegovim roditeljima, svekrva mi je u pocetku pomagala, ali lagano odbijam pomoc. Isto se osjecam izolirano, premda nas je puna kuca dosade ti jedno te iste price, jos sam i cijelu trudnocu prelezala tak da je to strasno. Jednog dana cu zaboraviti pricati.
Sortiraj odgovore
Najstariji