mi imamo djevojčicu od 2,5 godine i baš mi je izazvao osmijeh ovaj članak - i kod nas je, do detalja, sve isto :) mislim, također, isto - i ljutnja i nervoza i frustracija je emocija i mislim da je važno da dijete nauči kako se i sa tim može izaći na kraj, te da to također ne znači manjak ljubavi, nježnosti ni radosti. mislim da djeca ne bi trebala biti pod “staklenim zvonom”.
ovo naravno podrazumijevam uz jasne granice. također, dijete ne bi u svađama trebalo birati stranu ili se osjećati isključeno, kao niti uvučeno u međusobna natezanja. tu je, kao i u svakom segmentu odgoja važan balans. ukoliko je neki brak pred svojim krahom i dijete više ne može vidjeti dobre strane roditeljskog odnosa, ne bi trebalo gledati ni svađe. ako nema smislenog kraja, čak poučnog, stvari bi trebale biti udaljene od djeteta.
slazem se da im treba pokazati sve emocije ali ne pretjerano da nebi pogresno shvatili.u svemu postoje granice.nas se maleni boji kad malo povisimo ton jedno na drugo,i obicno brani mamu.cak i u igri s njim nas se dvoje ´´fizicki borimo´´ a on bi plakao sto se tucemo.onda prestanemo da nebi imao strah.
Kad se udas iz ljubavi onda nedjeljom peres,peglas,kuhas.
A kad se udas iz interesa onda ides na manikuru,pedikuru….
Sortiraj odgovore
Najstariji