Sam u kući

Mi svoju 7godišnju curu puštamo samo do 2 sata! I to samo ako baš moramo ići negdje dok je ona u školi. Inače kad idemo negdje uvijek ide sa nama ! Ja radim od kuće pa je to veliki plus! Ali dosta je zrela pa me nije jako strah ali zato ju uvijek nazovem na telefon da čujemo što radi...

JA SA TIM NEMAM PROBLEMA JEDNA KCER IMA 6 A DRUGA 8 USKORO...KAD IDEM PO STARIJU U SKOLU MANJA OSTANE U KUCI JER JOJ SE NEDA SAMNOM ALI ZNA SVE...STAN ZAKLJUCAM...POVREMENO IH OSTAVIM AKO MORAM DO KIOSKA ILI DUCANA STO MI JE OD KUCE 10 METARA...I TO OSTAVLJANJE JE NAJDUZE 20 MINUTA..INACE SE DUZE NEUSUDIM...OBJE ZNAJU SVE...NA SOLO IH MOGU OSTAVIT I DUZE SAMOSTALNE SU JER UCIMO OH OD MALIH NOGU...ZVUCI SMJESNO JER SU JOS MALE ALI TAKO JE....VEC ZAJEDNO HMMM BRINEM SE JER SU RAZLICITI KARAKTERI...

ja sam svoga prvi put danas ostavila na 15 minuta dala mu mobitel da me zove ako nesta treba...srce mi lupalo ko ludo sad ce u 9 mj u prvi razred ,nije dugo proslo i zove on mene kak gleda crtice:) danasnja dijeca nisu kak smo mi bili ja sa pet godina nema da nisam bila od ducana parka sama,a svog malenog se bojim ostavit i 10 minuta iako je jako poslusno i dobro dijete..

Tek sad u 3 razredu zna bit sam duze vrijeme,prije me bilo strah,ali sad je sve ok.Zovem ga svako malo

Ja se sjećam da su mene moji prvi put ostavili sa 7.god na par sati. Nakon škole dok ne bi oni došli s posla. Jer ni jedne bake nisam imala, pa me nisu imali kome ostaviti. I od tada sam ponosno nosila ključ oko vrata!!

Moji jos nikad nisu bili sami jedan ima 10 a drugi tri,uglavnom stariji sin ide u cetvrti razred i nakon nastave ide u produzeni a mali je u vrticu dok ne dodemo po njih tako da jos nikad nisu bili sami,sad sam na bolovanju jer cekam trecu bebicu i stariji dode odmah cim zavrsi nastavu  a manji je samnom kuci dok ja ne zavrsim u bolnici.

Mislim da su prije bila sasvim druga vremena... nosila sam ključ oko vrata već sa 7 godina i sama dolazila iz škole... bilo je manje prometa, djeca su bila bezbrižnija, danas se svašta događa po gradu, djeca više nisu sigurna. Ja svoju curku od 8 godina nisam ostavljala samu nikad, ali ne samo zbog straha nego što i sama ne želi. Završila je 1. razred u dnevnom boravku, a tako bude i 2. razred pa još imam nešto vremena privikavati se, baš kao i ona da bude sama dok se ne vratimo s posla.

Čitam i moram da se nadovežem... 
Moji uredno ostanu sami doma... iz škole dođu sami sa svojim vršnjacima... Možda smo preopušteni, ali smatram da im je to sve dobro za kasnije...
Sin mi je 11 godina i od svog drugog razreda je dolazio sa prijateljima kući i pisao zadaću dok smo mi na poslu. Kćer tako radi od prvog razreda... Ubiti , sve osim pisanja zadaće . To "nikad nema".
Jedino što ne nose taj "ključ oko vrata". Ja se sjećam kao da je jučer bilo kad sam ga nosila po naselju 

Ovisi o gradu u kojem živite, jer naravno da je sigurnije ostaviti dijete samo ako živite na selu nego u Zagrebu npr. 
Ali ovisi i o zrelosti djeteta, neka djeca su dovoljno samostalna već sa 5, a neka ni sa 10 godina.

Odrasla sam uz "samočuvanje" od 3eg razreda o.š. Zapravo smo se "čuvale" sestra i ja. Sada imam 3 školarca (2 dečka i kćer, 12, 10 i 8 g) i ne bih se usudila njih troje ostaviti same zajedno. Kćer je zasad u cjelodnevnoj, a dečki su češće s nekim nego što su sami. Mislim da osim nekih fizičkih opasnosti, više prijeti djetetu samoća kao takva i da radi "što hoće". Upravo radi toga sam i nezaposlena i tražim takav posao gdje mogu biti fleksibilnija s radnim vremenom.