Razočarenje trudnoćom/odnos sa partnerom

Pozdrav svima!
Prije tjedan dana sam saznala da sam trudna i osjećam se užasno!
Najgore od svega je što sam doista htjela postati majka, i trudnoća nije čak ni neplanirana. Imam 27 godina, imam stalan posao na koji mrzim ići jer su kolegice užasne prema meni i stalno puno putujem, ubijam se od posla, ne mogu ni kod doktora otići - doslovno do te mjere da ne znam kako ću uspjeti kod ginekologa. Već dugo vremena želim dijete i odgađam trudnoću dok se ne snađem za normalan posao. U svemu tome sam odustala i odlučila ostati trudna. U međuvremenu, dobila sam ponudu za dobar posao u državnoj firmi. Trenutno čekam liječnički, no problem je što bih prvo dobila ugovor na određeno na 3 mjeseca te tek onda na neodređeno, s tim da bi me mogli zvati da krenem raditi tek za mjesec, dva (trenutno sam trudna 5 tjedana). Muž forsira da to čekam, iako uopće ne znam hoće li biti izvedivo skrivati trudnoću do ugovora na neodređeno. Tako da sam zapela trudna na poslu koji mrzim a s druge strane s prilikom za koju sam se trudila godinama. I uopće ne znam gdje sam i s čime raspolažem poslovno. 
S druge strane, jedina osoba šokirana trudnoćom više od mene je moj muž. Apsolutno kao da ignorira moju trudnoću. Već je prokomentirao da mu je sva seksualnost nestala i da sam mu odjednom čudna. Izbjegava da me i dodirne. 
Tako da se osjećam baš loše, čim ostanem sama plačem, proispitujem svaku svoju odluku i potez, uplašena sam, šokirana...
Zamišljala sam ovu trudnoću milijun puta i ne mogu vjerovati da se osjećam ovako.
Svaka lijepa riječ, savjet, iskustvo je dobrodošlo 😪

Pozdrav, jako mi je žao što si se našla u takvoj situaciji obzirom da bi ovo trebalo biti najsretnije vrijeme. 
Iskreno ja bi prvo pokušala otvoreno porazgovarati o svemu sa suprugom, reći mu kako se osjećam i što me muči. Pokušati mu osvijestiti da treba biti tvoj oslonac, podrška i pomoć, a ne odmagati, čak bi rekla i podsjetiti na ono što je prilikom stupanja u brak obećao. Iako će sad grubo zvučati ali ako to ne upali i ako ne shvaća kako je tebi mislim da iako je beskrajno teško se trebaš fokusirati na sebe i na ono što misliš da je u ovom trenutku najbolje napraviti pa čak i ako to znači udaljavanje od njega. Ne mislim naravno odmah na razvod ali barem na kratko da posložiš sebi stvari u glavi i da vidiš što želiš dalje jer se jednostavno moraš sada fokusirati na sebe i bebu ako je to ono što zaista želiš. 
Što se posla tiče bila bi otvorena i rekla u kakvoj sam situaciji, ako im ne paše ostani na starome poslu, objasni situaciju ginekologu (takav stres i svakodnevno stanje sigurno nije dobro za bebicu) i zamoli ga da otvori komplikacije. (vjerujem da svaki koji je imalo razuman bi to odmah napravio)
Sada se pobrini o tome da si dobro i da tvojoj mrvici ništa ne nedostaje, vas dvoje ste trenutno najbitniji i tako si i postavi stvari. O poslu možeš brinuti i kasnije, kako kažu jedna vrata se zatvore ali druga se otvore. Sve će kad tad doći na svoje jer ne može zauvijek biti teško i loše, a vjerujem da kad ugledaš to malo biće sve će drugo postati nebitno. 
Želim ti svu sreću da ti se riješe problemi i da uživaš u sreći koja u tebi raste. 
Nadam se da sam ti barem malo pomogla i ako ikako još mogu pa makar i da samo s nekim razgovaraš tu sam ❤️

~tk~

Pozdrav, jako mi je žao što si se našla u takvoj situaciji obzirom da bi ovo trebalo biti najsretnije vrijeme.
Iskreno ja bi prvo pokušala otvoreno porazgovarati o svemu sa suprugom, reći mu kako se osjećam i što me muči. Pokušati mu osvijestiti da treba biti tvoj oslonac, podrška i pomoć, a ne odmagati, čak bi rekla i podsjetiti na ono što je prilikom stupanja u brak obećao. Iako će sad grubo zvučati ali ako to ne upali i ako ne shvaća kako je tebi mislim da iako je beskrajno teško se trebaš fokusirati na sebe i na ono što misliš da je u ovom trenutku najbolje napraviti pa čak i ako to znači udaljavanje od njega. Ne mislim naravno odmah na razvod ali barem na kratko da posložiš sebi stvari u glavi i da vidiš što želiš dalje jer se jednostavno moraš sada fokusirati na sebe i bebu ako je to ono što zaista želiš.
Što se posla tiče bila bi otvorena i rekla u kakvoj sam situaciji, ako im ne paše ostani na starome poslu, objasni situaciju ginekologu (takav stres i svakodnevno stanje sigurno nije dobro za bebicu) i zamoli ga da otvori komplikacije. (vjerujem da svaki koji je imalo razuman bi to odmah napravio)
Sada se pobrini o tome da si dobro i da tvojoj mrvici ništa ne nedostaje, vas dvoje ste trenutno najbitniji i tako si i postavi stvari. O poslu možeš brinuti i kasnije, kako kažu jedna vrata se zatvore ali druga se otvore. Sve će kad tad doći na svoje jer ne može zauvijek biti teško i loše, a vjerujem da kad ugledaš to malo biće sve će drugo postati nebitno.
Želim ti svu sreću da ti se riješe problemi i da uživaš u sreći koja u tebi raste.
Nadam se da sam ti barem malo pomogla i ako ikako još mogu pa makar i da samo s nekim razgovaraš tu sam ❤️

Hvala ti od srca na odgovoru 🩷
Nažalost, evo do danas, nisam imala snage otvoriti ovaj forum.
Nisam više trudna, imala sam spontani. Tek nakon svog tog šoka, shvatila sam koliko sam željela to dijete. Iskreno, grozim se svega što sam napisala, toliko da ne mogu do kraja pročitati svoje vlastite riječi. Još uvijek se grizem što sam bila toliko istresirana, šokirana, ovisna o mišljenju drugih da sam možda propustila svoju jedinu šansu da budem majka. 

Minnie20

~tk~

Pozdrav, jako mi je žao što si se našla u takvoj situaciji obzirom da bi ovo trebalo biti najsretnije vrijeme.
Iskreno ja bi prvo pokušala otvoreno porazgovarati o svemu sa suprugom, reći mu kako se osjećam i što me muči. Pokušati mu osvijestiti da treba biti tvoj oslonac, podrška i pomoć, a ne odmagati, čak bi rekla i podsjetiti na ono što je prilikom stupanja u brak obećao. Iako će sad grubo zvučati ali ako to ne upali i ako ne shvaća kako je tebi mislim da iako je beskrajno teško se trebaš fokusirati na sebe i na ono što misliš da je u ovom trenutku najbolje napraviti pa čak i ako to znači udaljavanje od njega. Ne mislim naravno odmah na razvod ali barem na kratko da posložiš sebi stvari u glavi i da vidiš što želiš dalje jer se jednostavno moraš sada fokusirati na sebe i bebu ako je to ono što zaista želiš.
Što se posla tiče bila bi otvorena i rekla u kakvoj sam situaciji, ako im ne paše ostani na starome poslu, objasni situaciju ginekologu (takav stres i svakodnevno stanje sigurno nije dobro za bebicu) i zamoli ga da otvori komplikacije. (vjerujem da svaki koji je imalo razuman bi to odmah napravio)
Sada se pobrini o tome da si dobro i da tvojoj mrvici ništa ne nedostaje, vas dvoje ste trenutno najbitniji i tako si i postavi stvari. O poslu možeš brinuti i kasnije, kako kažu jedna vrata se zatvore ali druga se otvore. Sve će kad tad doći na svoje jer ne može zauvijek biti teško i loše, a vjerujem da kad ugledaš to malo biće sve će drugo postati nebitno.
Želim ti svu sreću da ti se riješe problemi i da uživaš u sreći koja u tebi raste.
Nadam se da sam ti barem malo pomogla i ako ikako još mogu pa makar i da samo s nekim razgovaraš tu sam ❤️

Hvala ti od srca na odgovoru 🩷
Nažalost, evo do danas, nisam imala snage otvoriti ovaj forum.
Nisam više trudna, imala sam spontani. Tek nakon svog tog šoka, shvatila sam koliko sam željela to dijete. Iskreno, grozim se svega što sam napisala, toliko da ne mogu do kraja pročitati svoje vlastite riječi. Još uvijek se grizem što sam bila toliko istresirana, šokirana, ovisna o mišljenju drugih da sam možda propustila svoju jedinu šansu da budem majka.

Moram da prokomentiram vaseg muza molim Vas porazgovarajte s njim  ... ako se tako odnosi sad prema vama ko zna kako ce biti kasnije...dali on uooce zeli djecu ....da li ste ikad razg o tom...mislim iskreno da Vam kazem to nije bas normalni tok ..tj normalna reakcija