Prvi susret djeteta s domaćom životinjom

Kako je izgledao prvi susret vašeg djeteta s nekom domaćom životinjom?

Opišite nam u raspravi od 25. veljače do 3. ožujka u 11 sati, a 5 čitatelja osvojit će Janko rajf s ušima i po dvije ulaznice za film Janko Strižić u CineStar kinu po izboru te 10 čitatelja po dvije ulaznice za film Janko Strižić u CineStar kinu po izboru.

https://klokanica.24sata.hr/vrticka-dob/igra-i-aktivnosti/osvojite-ulaznice-za-film-janko-strizic-i-rajf-s-usima-2538 [klokanica.24sata.hr]

Moja djevojčica se prvo susrela s kokama kod bake i dede, a susret je izgledao tako da je koka lepršala po dvorištu jer je Lana trčala za njom i htjela da joj koka da jaaaaa (jaje) :)

Naša ljepotica prvi put susrela se kod dide sa malenim zečićima. Tek su izašli, još maleni i razigrani a bilo ih je jako puno, sigurno preko 15. Naša malena imala je oko godinu dana i naravno njen prvi susret zabilježili smo kamerom. Taj video uvijek rado pogledam jer se uvijek nasmijem od srca i raznježim. Kako su zečići bili razigrani, bila je i ona. Skakutala mi je u naručju, veselila se, smijala i nije ih se bojala nego dirala rukicama. Sada sam sretna jer se tako rano upoznala sa životinjama jer ih i danas sve voli i ne boji ih se!

Budući smo imali staru baku na selu, često smo boravili kod nje, pa smo se i “druzili” s macama, psima, kokama, a kad smo malo narasli onda smo voljeli biti pastiri bakinim ovcama i kravicama. Prvi susret s kokama i trčanje za njima, a tek oduševljenje kada smo “skupljali” iznešena jaja.

Moj sin (10) prvi puta je vidio krave i kokice sa cca 2g. Bili smo na vikendici na selu i susjeda je rekla da ga odvedemo da vidi životinje. Sav sretan je otrčao k susjedi i nismo ga vidjeli idućih pola sata. Kada smo odlazili samo je pričao o kokama i kravama i pitao kada ćemo opet k njima. Kćer (6) je prvi puta vidjela svinjice i krave sa cca 2 godine, i stalno nas je vukla prema njima i govorila Pepa Pig, Pepa Pig ili Muu Muu, dok joj krava nije osgovorila sa Muuuu, a dijete se od straha rasplakalo. Iduće 2 godine nije išla blizu krava.

Moj stariji sin se prvi put susreo sa kravom kad smo išli u posjet rođacima na selo. Imao je oko 4 godine. Kad je vidio kravu bi je sav u šoku, nije rekao ni riječi. Tek sutra dan kad sam mu dala čašu mlijeka rekao je: mama ja nebi mlijeko, kravica se nije oprala jako je smrdila, ovo mlijeko je isto onda zmazano.

Prvi susret dogodio se je kada se u našu zgradu uselio novi susjed sa svojim prekrasnim labradorom po imenu Cezar. Moja tada jednogodišnja djevojčica rekla je evo moga konjića, ihhhaaa i svim silama pokušala se je popesti na njega i zajahati ga.

Naš prvi susret s domaćom životinjom bio je ko scena iz skrivene kamere, muž dan danas ne može prežalit što to nije snimio.
Naime, muž, mali i ja bili smo u Bosni kod muževih rođaka. Oni žive na selu i baš smo se čudili kako ni oni ni itko od susjeda ne drži nikakve životinje, pa barem koke. I tako kad smo već bili tamo, muž nam je odlučio malo pokazati okolicu, mjesta na kojima se igrao kao dječak. I tako između ostalog odlučio nas je odvesti do jedne crkvice. Parkirali smo u neposrednoj blizini i krenuli pješice prema crkvici. Mali je tada imao 10 mjeseci pa sam ga nosila na rukama, mi smo išli prvi i da ga zabavim skakutala sam i nešto mu pjevala. Odjednom se na puteljku ispred nas pojavila -  gospođa Krava! Ja sam se ukipila od nevjerice i straha, bila je ogromna, debela, počela sam vriskat, dozivat muža, potpuno izgubljena a mali se krenuo smijat iz sveg glasa, nikad dotad nisam vidjela da se nečemu toliko raduje i veselo hihoće, sav se zacrvenio, pružao rukice i pokazivao na kravu. Naravno, muž mu se pridružio, počeo muuuuukati, njemu je pak bilo smiješno da sam se ja prepala “obične krave” a dijete joj se toliko razveselilo. Tad je došla i žena koja je vodila kravu i njeno tele tako da smo vidjeli i malog telčića, njega smo morali i pomaziti jer naš mali ljubimac nije prestajao vriskati i pokazivati na njega. Malo ga je mazio, malo ga čupao za pahuljastu dlaku, a kad mu je telčić polizao ruku ostao je u čudu, gledao u rukicu i pružao meni da ga pobrišem. Sve u svemu prvi susret sa domaćom životinjom bio je nezaboravan.

Kada sam dvogodisnjeg sina vodila u setnju na Bundek, spustili smo se do vode gdje su bili labudovi, bili su veliki kao i moj sin pa ih je u cudu gledao a i oni njega, objasnila sam mu da ih samo gleda i da ih ne ne dira pa je nekoliko dana poslije tog susreta opet htio na Bundek kod labudova.

Već od prvih mjeseci života sin je bio u kontaktu s psom pod imenom Ben kojeg je obožavao, tako da od tada sve pse zove Ben. Čak su i neki vlasnici svoje pse odlučili nazvat Ben zbog njega, jer im je to bilo toliko slatko.