Ja sam isto mama anđela. Rodila sam sina u 24tt,prije 5 mjeseci i mjesec dana nakon rođenja je preminuo. Vrijeme prolazi i osjećaš se bolje,ali je stalno prisutan u mislima. Drži se,znaš da imaš nekog tko te gleda i tko te čuva iz nekog ljepšeg svijeta. 

Pretuzno!Suze mi naviru na oci!Ne mogu ni ne zelim zamisljati takvu bol!Moji znaju nekad biti nemoguci,ali cesto kazem nek budu i zlocesti samo da su zivi i zdravi!

Jako jako tuzno.. 😢😢ne mogu zamisliti kroz sta prolazis,i sve zene kojima se ovo dogodilo.. 😢

Žao mi je kroz šta prolaziš, znam kako je skrivati bol i trajno zalijepiti osmjeh, ja sam mama dva anđela, koje sam rodila u sedmom mjesecu trudnoće, a koje smo sahranili pet dana poslije. Nemam snage otići im na grob, i sve skupljam snagu za neki put, tako već pet godina. Voljela bih da mi Bog blagoslovi novim bićem, i molim se za to! Glavu gore i idem dalje, to je život i iskušenje. Imaš drugu malu dušu koja će ti ublažiti bol. 😊Ako poželiš čavrljatI tu sam. Lakše je s nekim pipričati, dobiješ snagu i digneš se kao feniks.