Bok mame!!
Ispricat cu vam svoju pricu..pricu koja jos nije dobila sretan kraj.
Kada sam nakon pet godina patnje i silnih pokusaja saznala da sam trudna mom veselju nije bilo kraja,bit cu majka konacno,nista me vise ne moze slomit..Nakon dva mjeseca dragi je ipak shvatio da ne zeli djete i otisao s curicom od 19 godina..plakala sam al nisam ni pomislila pobacit.Trudnoca mi je bila uzasno teska,rizicna i usudila bih se reci mukotrpna jer nije bilo dana kad nisam bila u bolnici i sve me to lomilo.Imala sam izvrstan tim doktora koji su pratili moju trudnocu,vise iz razloga jer sam imala spontane pobacaje.Svaki dan sam slusala tisuce negativnih i laznih informacija,beba ima down pa nema,pa ima pa nema,imas ovo,imas ono a na kraju sve uredno tako da sam lagano odlazila na zivce.Samo sam htjela rodit i da me vise svi puste na miru i da vise nikad ne udjem u bolnicu. 43 tjedan trudnoce je prosao al moja curka nece van.12.09. ostajem u bolnici jer je doktor odlucio da ce 14og obavit inducirani porod.I tako ja zavrsim na stolu namazana gelom i ceka se da se pocnem otvarat ali sve krece po zlu.Srceko ne kuca kako treba,prikljucuju me na infuziju,primam kisik,doktor pokusava probusit vodenjak i cujem samo kako ne uspjeva al kad sam osjetila val laknulo mi je jer uspio ga je probusit.Opet je nastao mir,al na kratko jer dobila sam trudove koje nitko nije ocekivao,dolazi anesteziolog i primam infuziju jer s obzirom na moj prenizak tlak bilo je ocito da necu izdrzat..Sve me pustilo,lezala sam s trudovima koje nisam osjetila,jela millku i tipkala po telefonu misleci ma jos deset cu ih rodit..epiduralna pusta,otvorena sam samo tri prsta tako da primam drugi dozu ali tu opet nastaje kaos jer taman kad je pocela djelovat meni krene porod,otvorena deset prstiju a ne osjetim bas nista al nista,daju mi drip ali uzalud jer kao da sam pod nekom drogom ukomirana i ne osjecam nista.Doktor vice da nema vremena,svi tiskaju sa mnom da mi pomognu jer ja ne osjetim trudove ali ne ide..Vakum..ne doktore,ne vakum ali nije imao izbora,samo su me razrezali i moju curku izvukli na vakum(koji je inace zabranjen).Zaplakala je..cula sam ju i primila na sekund i onda sam i ja zaplakala...Sve se to izdogadjalo u sat i 40 minuta..Grozan porod..nikad vise rekla sam al je vrijedilo.
Smjestili su me u sobu i doveli mi moju curicu,preljepu,najljepsu na svijetu koja se samo smijala..No njezin osmjeh je samo skrivao njenu bol..Sljedeci dan mi je pedijatrica rekla da sam rodila zdravu djevojcicu,malu al potpuno zdravu..al moja kcer je izgledala cudno i zalila sam se i digla paniku i odveli su je na pregled cisto da kao smire mene,histericnu prvorotkinju..Djete je ostalo na intenzivnoj,povisen crp,neka upalica rekli su..Sest dana sam rat vodila s njima jer nisu u stanju bili napravit nista,kljukali su djete antibioticima i mene uvjeravali da je to od neke moje bolesti tjekom trudnoce a ne od nesterilizirane sonde s kojom su cisitli plodnu vodu misleci da povraca jer se nagutala..ma grozno..Sesti dan vracaju mi djete u sobu no isti taj dan u deset na vecer dizem cijelu bolnicu na noge jer moje djete izgleda gore nego prije,vesela je i smije se ona svojoj mami al pogled govori da nije dobro.Opet ju vode na promatranje preko nocii opet samo iz razloga da smire mene prvorotkinju no ujutro se pedijatrica ispricava jer su me radili budalom,stanje se pogorsalo i mala ostaje na intenzivnoj,sta joj je,ne znaju.Svaki dan sam citala medicinsku literaturu,povezivala te infekcije,povracanje,boju lica,svadjala se s pedijatricom jer se zakacila za taj crp i ne zeli radit
nikakve pretrage i trpa mi malu s antibioticima bez da ima pojma sta joj je.Jel zutica,nije,nije,nije..18i dan prebacuju nas hitno na rebro,kazu nije nista strasno,malo je povisen ggt jetre no to je sitnica.Dijagnoza je neonatalni hepatitis,nisu skuzili zuticu i 18 dana su davali antibiotike koje su joj unistili jetru i kad su shvatili da su mi upropastili djete frknuli su nas na Rebro bez da su nam otpusno pismo dali na uvid.Za moju kcer lijeka nema,ili ce se oporavit ili ne..unistili su nam zivot svojom nepaznjom i neznanjem..Tako da mi se zivot srusio iz temelja.Ostala sam bez posla,otac djeteta je otisao,zivotna situacija je losa i znam da se moram borit da kceri nesto pruzim i onda uz sve to umjesto da bar uzivamo jedna u drugoj svaki dan idemo u krevet nadajuc se da ce svanut sutra..Kad otvori oci i nasmije se pobjedila je jos jedan dan jer njezin osmijeh lijeci sve... Sad ostaje nada da ce i nasa prica imat
sretan kraj jer ona je moj heroj,moj borac i moj mali smjesko..moje sve..
Na otpusnom pismu mi pise da je vakum napravljem "jer pacijentica nije suradjivala" ..Mislim stvarno,kakvo suradjivanje,radjam i nemam pojma sto se oko mene dogadja i pratim doktora koji valjda zna svoj posao..Tek nakon svih problema i istrazivanja dosla sam do saznanja da je vakum zabranjen zbog mogucih posljedica za djete i da su napisali da nisam suradjivala cisto da se ograde ukoliko dodje do problema.
Sortiraj odgovore
Najstariji