Uh! Ovo pismo kao da sam ja pisala! Potpisujem svaku riječ. Imam starijeg sina od 5 godina koji je bio nespavač pa sam mislila da sam spremna na sve kad stigne drugo dijete. Međutim, horor (ne mogu to drugačije napisati) koji me čekao nisam ni u snu očekivala. Buđenje nebrojeno puta po noći, dok bi po danu spavao nekoliko puta po 20 minuta. Nespavanje, iscrpljenost, pritusnost kućanskim obvezama i grižnja savjest jer sam mislila da zanemarujem potrebe starijeg djeteta - pucala sam po šavovima! Mislim da sam u tom periodu bila grozna osoba, bila sam kao tempirana bomba. Nespavanje dovodi čovjeka do ludila, nitko to ne može razumijeti tko to nije prošao. Više od svega željela bih znati zašto se je budio toliko po noći i nije htio ponovo zaspati? Takodžer savjeti tipa odmaraj se dok dijete spava jednostavno nisu izvodivi - pa tko bi trebao skuhati ručak npr. ? (Nemamo svi na raspolaganju vosjku kućnih pomoćnica i baka servisa )
sad kada citam ovo tek vidim koliko sam imala srece jer sam prvih godinu dana djetetova zivota zivjela kat iznad svojih roditelja i sestre koji su zbilja uskakali kad god je trebalo. medjutim moji problemi s nespavanjem su poceli kada je malicka navrsila godinu dana. poceli zubici muciti pa trbuh jos uvijek pa nekakve nocne more kada se ribica budila i plakala i tresla a nista joj nije bilo. fizicki misli. tek kada sam upalila svjetlo i primila ju i drzala bi se smirila. ovo pismo je zbilja realno jer i ja sam udarala sakom po zidu psovala i bila jadna i vikala svasta sto sam istog trena pozalila. i mislila da sam najgora mater na svijetu jer se malo o tome prica. voljela bi kada bi vise nas mama na ovakav nacin pisalo:) bas sam neki dan rekla frendici koja je objavila da je trudna da ju ceka najljepsi i najtezi posao u zivotu;)) koji nikad ne prestaje
Sortiraj odgovore
Najstariji