Imamo radosnice ispunjene cijele za obadvojicu,pramenove kose a postoji mjesto i za prvi zub samo šta se još ni jedan neda van ;)

Imamo 2 djece, dečka od 4,5g i curku od 2,5g. Od samog rođenja čuvamo narukvice iz rodilišta, odijelce u kojem su izašli iz rodilišta, pupčić kad je otpao smo ostavili, svečanu odoru od krštenja, zlatnike od Pape, svijeće od krštenja, prve cipelice, prvi pramen kosice, dudice, puno puno slika (razvijenih, uvećanih i uokvirenih), na velikom platnu ugravirani podaci (ime, prezime, dan, mjesec, godina rođenja, te kilaža i dužina pri porodu - neka vrsta osobne iskaznice), i naravno radosnica koje sve to prati (od prvih osmjeha, zubića, riječi, koraka....) JER ONI SU NAŠE SVE!!!!

sve živo čuvam, imamo naravno brojčeke iz bolnice, radosnicu, dnevnik koji pišem gotovo svaki dan svaki ima svoj naravno, neki čuvaju pramen kose od prvog šišanja, ali ja totalna luđakinja čuvam svu kosu kada smo ga šišali prvi put, jednostavno je premekana, premirišljava i takve zlatno-crvenkaste boje da nemam srca baciti ju.. čuvam i kopčice sa pupkićem kaj su obojici pali 10 dan ( i to je ljudima ustvari fuj hahaha ), o slikama da ne govorim, ima ih na tisuće.. i naravno najdražu robicu, ono u čemu su mi jako puno bili, u čemu je P prohodao, u čemu smo išli iz bolnice doma.. sada kada je veći pa bere mami cvijeće ( cijele herbarije već imam), kamenčiće sa prvog ljetovanja... da skratim sve živo čuvam, sakupljačica sam znam...

Svakim danom slikamo I snimamo videa. Zapisujemo datume kada je sto napravio, kad se prvi put nasmjesio, bas svaki detalj. Cuvamo njegove stvari koje su nam uvijek lijepa uspomena. Njegovu prvu dudicu, narukvice s brojem iz rodilista, tutice I bodici koje je prerastao...svaka nas od tih stvari vrati u proslost I ppdsjeti na trenutke I uspomene koje nas vezu uz to. Ispunjavamo radosnicu, ponesto sto kamerom ne uhvatimo nastojimo na druge nacine zapamtiti, a vecina toga nam je urezana u sjecanje I nikada to necemo zaboraviti. Uskoro cemo napuniti 4 mjeseca, a uspomene cemo skupljati I cuvati cijeli zivot. :)

Iako nas sin ima tek mjesec i pol, vec imamo pripremljenu kutiju za sve uspomene koje vec sad spremamo, i koje su tek u planu... Za sad su tamo slike sa ultrazvuka, naše narukvice iz rodilišta, odjeća u kojoj je izašao iz rodilišta, krsno odjelce i svijeća, radosnica. Planiram čuvati sve-prvi pramen kose, uspomene sa prvog ljetovanja, sa prvog zajedničkog putovanja, prvu dudicu, igračku, ma sve sto mi padne na pamet... Također, imamo vec sad mnogo fotografija, pa mu planiram izraditi i album prve godine života... 
Ali one najvažnije uspomene ostaju tu, sa mnom, urezane u misli i imaju posebno mjesto u mome srcu. I nema toga vremena koje ce učiniti da izblijede.

Imam posebnu ladicu u kojoj su tri kutije za moje tri djevojčice (10g,7g i 1g,) a u svakoj od njih čuvam uspomene ,test za trudnoću ,slike s ultrazvuka ,narukvice ,zubiće ,kosica ,po jednu slike recimo tako važnijih prigoda rođenje,krstitke,rođendani itd. ,čuvam im i krsnu haljinicu  u kojoj su se sve tri krstile, i velika mi je želja tu istu haljinicu uokviriti i kao sliku staviti na zid ,negdje sam to vidjela i to mi je nešto prelijepo ,nadam se da ču jednog dana to i ostvariti ,otiske ruku i stopala nemamo nažalost ,jedino od starijih cura u dvoru na betonu ,pa bi nam ovo bio prekrasan dar i uspomena koja se pamti za cijeli život i našli bi posebno mjesto za njega u svome domu!!!

Moj sinčić ima gotovo 5 mjeseci i dani tako brzo prolaze a on se brzo mjenja da ga se nekad ne sjetim ni uslikati. Sada kada gledam ranije fotografije, pomalo mi je žao što nemam više video isječaka njegovog smijeha ali i plakanja. Vrijeme prebrzo prolazi i život nas gura dalje tako da bebe brzo odrastu u dječicu, dječica u tinejđere, tinejđeri u odrasle osobe. Morat ću početi skupljati sve te sitne uspomene prije nego bude prekasno