svaka čast kolegica, napisali ste sve onako kako je i kod nas…i kod nas ima takvih roditelja…ja često zovem roditelje u goste i nakon službenog dijela komentari roditelja su:“…ma kako to samo možete izdržati…toliko djece…svi vas slušaju…ja ne mogu sa svojim jednim…ne bih taj posao radio za sve novce svijeta…”….hm, da, a često smo vrijeđani, šikanirani, a POHVALA …ni P o d pohvale…samo kad se sjetim velikih priprema za BOŽIĆNU AKADEMIJU…ni jedan roditelj, baš ni jedan da je pohvalio ili rekao da su djeca bila super….ovo je krvav posao…daješ se svaki dan cijela, a za uzvrat dobiješ samo kritike ili šutnju….ali prespavaš pa ideš dalje….sve u svemu jako žalosno…nekad se pitaš kako stariš - jel to meni trebalo, koliko još do mirovine (ako ju dočekaš)…jedan tata je napisao da tete nisu dovoljno MOTIVIRANE????????????????? Ajoj, kod nas smo i previše motivirane uz “dobru plaću”, “uljudne” roditelje, “dobro odgojenu” djecu….MI SMO JEDNOSTAVNO ČAROBNICE ŠTO SVE TO TRPIMO, BORIMO SE ZA SVOJ PRIVATNI ŽIVOT, USPOREDO RJEŠAVAMO ŽIVOTNE PROBLEME RODITELJA, DJECE, ODGOJNIH POSTUPAKA, BOLESTI DJECE….SVE TO I JOŠ PRIVATNI PROBLEMI (kuća,djeca,muž,škola…)………..I MI NISMO DOVOLJNO MOTIVIRANE??????????????
Sortiraj odgovore
Najstariji