Kad sam ja rodila svoje 3 poredu djete bila je prekrasna djevojcica svim silama sam se trudila da ju dojim babica me omalovazavala da nezelim dojiti da sam nesposobna itd.pedijatrica je govorila da moram biti strpljiva probala mi stisnuti dojku ali mlijeka ni kapi nije bilo znala sam po cijelu noc probdjet s djetetom u ruci i dojkom u ustima ali bezuspjesno bila sam na rubu ocaja samnom u sobi je lezala gospoda koja je rodila sincica uvjek mu je jedna dojka bila dovoljna drugu se patila izdajala i baca mlijeko skupila sam hrabrosti i zamolila ju dali bi htjela podojit i moje djete na sto je odmah pristala i moja djevojcica vise nije plakala a pocela je dobivati na kilazi bit cu joj zahvalna do kraja zivota u dobrim smo odnosima i dan-danas kao i nasa djecica tko god moze pomoci na taj nacin neka pomogne i sama bi to napravila da nemam problema kad se beba ozivi ja mlijeka imam na pretekkad rodim nemam ni kapi receno mi je kasnije da imam neki hormonski poremecaj rodila sam osmero djece ni jedno nisam mogla dojit to mi je pretesko padalo a da nepricam na koje sam nerazumjevanje u rodilistu naisla sada bi to bila duga prica....