"Postala sam odgovornija, više se brinem o sebi, a odluke o bilo čemu u životu donosim tako da najprije razmislim kako će to utjecati na Vitu", kaže samohrana majka Tina Perić i otkriva kako joj se život preokrenuo kada je prije tri i pol godine rodila dijete
"Mislim da spadam u one žene koje svoj porod trebaju prepričavati prvorotkinjama kako bi bez straha išle roditi. Moglo bi se reći da sam imala porod iz snova – brzo i bez ikakvih komplikacija, onako školski", smije se mama troipolgodišnjeg Vite, Tina Perić (32) dok nam otkriva pojedinosti o tome kako je na svijet došao njezin mezimac.
Iako joj je početak trudnoće zbog dijagnoze prijetećeg pobačaja bio malo teži, nakon četvrtog mjeseca trudnoće stanje joj se stabiliziralo.
"Kada sam saznala da sam trudna, vjerojatno sam kao i svaka majka osjetila emocije koje je teško opisati. Široko sam se nasmijala, a krenula mi je i suza dok sam zadivljeno buljila u jedva vidljivu točkicu na monitoru ultrazvuka. U toj maloj točkici, činilo mi se, bila je sva sreća svijeta. Zaboravila sam sve oko sebe pa i ginekologa, koji mi je mahao jer me nešto pitao, a ja ga nisam čula jer sam 'vrtila' film kako ta moja točkica ide za mnom i zove me mama", kaže Tina te dodaje kako je najveću radost osjetila kada se Vito počeo micati i s njom komunicirati pa su tako skupa slušali glazbu, pjevali i čitali pričice.
Porod iz snova
Njezin Vito rodio se 31. prosinca, a Tina kaže kako je stigao baš na vrijeme da vidi novogodišnji vatromet.
"Na Staru godinu stigla sam u bolnicu Sveti Duh na kontrolni pregled, a doktor mi je mirno rekao da moram u rađaonicu jer imam trudove i brzo se otvaram. Bila sam uzbuđena i pomalo šokirana jer nisam uopće osjećala neke jake trudove. Nisam čak tražila niti epiduralnu! U rađaonici sam bila sat i pol, a samo je zadnjih pola sata bilo strašno bolno. Kada se rodio moj mali anđeo, pogledala sam ga, privila na prsa i pomislila: Dakle ti si to malo čudo koje mi je raslo pod srcem devet mjeseci", kaže uz smiješak mama malog Vite kojeg je s užitkom dojila šest i pol mjeseci.
Tina je samohrana majka, a svaki problem rješava uz nezaobilazan osmijeh i gomilu pozitivnih emocija. U tom duhu odgaja i svog Vitu.
"Vito je veeelika maza pa naš dan započinje poljupcima i zagrljajima, a Vito mi svako malo dođe i kaže 'Mama, dođi da ti dam pusu! Ponekad me strah da ga ne razmazim previše. Trudim se učiti ga da bude samostalan, a trudim se i sudjelovati u svemu što radi, ohrabrujem ga i hvalim. Trudim se odgovoriti na svako njegovo pitanje, a bome ih ima dosta", kaže Tina.
U odgoju sina najbitnije emocije
U odgoju njezinog sina jako joj je bitno iskazivati emocije pa se zato puno maze, ljube i grle, a Vito već sam ponavlja maminu uzrečicu 'Mama voli Vitu najviše na svitu'.
Majčinstvo ju je, kaže, jako promijenilo, a život joj se cijeli preokrenuo. Diplomirana novinarka, koja je do tada radila u jednim dnevnim novinama, promijenila je stil života i struku – našla je miran i manje stresan posao, posao s radnim vremenom, a sve kako bi mogla što više vremena provoditi sa svojim mališanom.
"Pojavio se netko tko je prije svih i svega, netko tko mi je bitniji od mene same. Postala sam odgovornija u svemu - prije svega, više se brinem o sebi, a odluke o bilo čemu u životu donosim tako da najprije razmislim kako će to na Vitu utjecati. Nisam nikada bila veliki živčenjak, ali sam s Vitom postala još tolerantnija i strpljivija", ispričala nam je Tina.
Otkrila nam je kako joj je najteža situacija od kada je postala mama bilo prvih mjesec i pol dana Vitina života koliko su trajali njegovi grčići.
Prvih mjesec i pol znao je plakati po cijeli dan
"Mislila sam da ću umrijeti jer je znao plakati po cijeli dan. Trudila sam se ublažiti mu bolove, no nisam mu mogla pomoći u potpunosti. Najsretnija sam bila kada su prestali. I prvi dani vrtića su bili teški. Vito je imao samo godinu i dva mjeseca, samo je tražio svoju mamu, a ja sam ga morala ostaviti. Te uplakane okice, koje kao da govore 'Mama, zašto me ostavljaš', bilo je jako teško gledati", priznaje Tina.
Taj početak je bio jako težak jer Viti nije bilo jasno zašto mora ostati s nekim nepoznatim tetama, a on je samo želio biti sa svojom mamom. Danas, kaže Tina, jako voli ići u vrtić iz kojeg donosi zanimljive priče koje sa zadovoljstvom prepričava.
"Jedva čekam kraj radnog vremena da ga uzmem iz vrtića i da se družimo. Voli biti vani, voziti bicikl, trčati. A kada smo kod kuće, bojimo bojanke, crtamo, slažemo puzzle, a autići su neizostavan dio svake igre. Voli i kada mu mama čita priče, a legendarnu 'Ježevu kućicu' u pjesmi i priči obožava. Voli gledati i crtić 'Auti', legendarnog 'Garfielda' i 'Zvonka'", ispričala nam je mama Tina.