Najvažniji dječji posao je igra, to znamo i u to sumnje nema. I kad to rade, roditelji mogu biti sretni i zadovoljni jer tako – ulažu u budućnost. Barem je tako utvrdila znanost.
Bez igre nema sretnog djetinjstva. Igra je za djecu neizbježna potreba, poput roditeljske ljubavi i vitamina D. ne samo da se djeca žele igrati – ona se moraju igrati, a sve to kako bi što bolje razumjela svijet i kako bi se što bolje pripremila za život. Kroz igru djeca pokušavaju razumjeti i preraditi ono što se oko njih događa, ono što su naučili, vidjeli, tako vježbaju nove vještine, interakciju s drugima.
A znanost kaže da tako ujedno i postaju uspješniji kasnije u životu.
Naime, istraživanja su već ranije pokazala da je igra pretvaranja vrlo važna za kognitivni razvoj djeteta. Dr. Dori Bergen sa Sveučilišta u Miamiju dokazala je u svojoj studiji da djeca koja dugoročno nemaju priliku za igru slabije napreduju, odnosno da to ima loš utjecaj na razvoj njihove pismenosti, te matematičke i znanstvene vještine. Kad su djeca izložena traumama, ona se privremeno zatvore, a to kod njih sprječava sposobnost za prirodnu sklonost igri.
Kad se dijete ne igra dovoljno i kad je „zatvoreno“ na ovaj način, ono gubi sposobnost imenovanja svojih osjećaja i iskustava, pa se jednostavno isključi iz stvarnosti. Ako nema simboličke igre, kod djeteta će kasniti razvoj apstraktnog razmišljanja, rješavanja problema, razvoj jezika, te akademske vještine.
Još je jedno istraživanje dokazalo da društvena igra ne samo da kod djece povećava ljubav prema učenju, odnosno čini učenje bliskim djeci, nego čak umanjuje razinu vršnjačkog nasilja.
4 načina za poticanje igre
Roditelji mogu pomoći djeci izvući najviše iz igre i iskoristiti je za jačanje veze roditelja i djeteta. No, ne želiš im previše pomoći. Vođena igra može biti u redu, ali treba paziti da se ostavi dovoljno prostora onom nepoznatom, odnosno slobodnoj igri. Evo što to zapravo znači.
Prihvati priču svog djeteta. Roditelji bi trebali pokušati ostati unutar priče koju je dijete osmislilo, prihvatiti metafore, likove ili oblike koje djeca započinju. To znači da je ključno biti strpljiv i prepustiti se dječjoj igri.
Dopusti da se toranj sruši. Kako dijete uči vježbati i pokušavati ponovno, razvijat će vještine kritičkog razmišljanja, inicijativu i kreativnost.
Ne forsiraj socijalizaciju. Kada se djeca uključe u "paralelnu igru", igraju se u istom prostoru i možda sa sličnim igračkama, ali ne rade istu stvar, dijele ili komuniciraju s drugim djetetom. I to je u redu.
Ne traži smisao. Ponekad je najbolja stvar koju roditelj može učiniti ostaviti po strani vlastite predodžbe o tome što bi se trebalo dogoditi tijekom igre i jednostavno pustiti svoje dijete da vodi.
