Pročitaj priče kojima je nominirano deset finalista i glasuj za vrtiće koji će osvojiti 25.000, 15.000 i 10.000 kuna
Početkom ožujka krenuo je veliki nagradni natječaj Pampersa i portala missMAMA pod imenom Digni prstić za svoj vrtić. Među više od 200 prijava, odabrali smo deset finalista među kojima možeš glasovati za svog favorita i razveseliti djecu.
Glasovanje traje od 10. travnja do 3. svibnja, a čitatelji će glasovima izabrati tri najbolje priče. Vrtić s najviše glasova dobit će 25.000 kn, drugoplasirani vrtić će dobiti 15.000 kn, a trećeplasirani 10.000 kn.
Priča s kojom je nominiran DV Maza, Valpovo:
Pozdravlja vas Valpovo, Dječji vrtić Maza i super ekipica dječice koja svaki dan pohađa ovaj mali, ali ispunjen ljubavlju i brigom, vrtić. Svakoga dana sedam skupina, od jasličke pa sve do predškolske dobi, u njemu uči nešto novo te polako, ali sigurno koračaju u život koji je pred njima. Pjevaju se pjesmice, uče se recitacije, svladavaju se nove vještine, čitaju se knjigice, gledaju se crtići te imamo i vrijeme spavanja, kada naši mali mozgovi odmaraju od napornog dana, a rekli su nam i da rastemo kada spavamo.
Znate, vrlo je „prometno“ u našem vrtiću i živo. Skačemo, pjevamo, trčimo, jedemo, spavamo, a zapravo, da budemo iskreni, najviše volimo kada se igramo. Tada smo najsretniji, no htjeli bismo da ta naša igra bude još bolja i sigurnija.
Najviše bismo voljeli kada bi umjesto starih i skliskih pločica, koje nam služe kao igralište, dobili jednu gumiranu podlogu, na kojoj bi se osjećali sigurno i slobodno, bez straha da će nas boljeti rukice i nogice ako se poskliznemo.
Naše ŽABICE bi jako htjele skakati još više na toj podlozi, a ne na pločicama. MRAVIĆI žele takvu podlogu da mogu sigurno i slobodno hodati u svojim kolonama, dok se našim PUŽIĆIMA sigurno više ne bi sklizao pod dok grabe svojim krupnim koracima prema sobi nakon igranja. Našim ŠAPICAMA treba puno mekša podloga za igranje, jer ih meke šape i male nožice već bole od igranja na pločicama, dok bi PČELICE mogle na mekanoj podlozi odmoriti nakon što obiđu svaki cvijet u našem dvorištu, možda i malo zaspati nakon napornog dana. KAPLJICE, koje nekada padaju, već dugo žele nešto mekše, jer često padaju dok se veselo igraju, dok bi ZVONČIĆI, koji su najstariji, najveseliji i najrazigraniji, sigurno bili sretni ako padnu da ne zvone tako jako kao kad padnu na pločice i beton, sve kako ne bi probudili ŽABICE, koje su umorne od skakanja i MRAVIĆE koji su marljivo skupljali hranu.
Osim naše opasne podloge, voljeli bi i da naša dvostrana, stara „kaubojska“ vrata na ulazima u sobe, promijenite sa lijepim i novim vratima, kako bi mi, ŽABICE, MRAVIĆI, PUŽIĆI, ŠAPICE, PČELICE, KAPLJICE i ZVONČIĆI mogli sami otvoriti vrata kada ujutro dolazimo u vrtić, a da ne moramo svaki dan čekati mamu i tatu dok nam spreme jaknice i patikice pa da uđemo u svoje sobe. Jer iako nas ima puno, još nismo savladali kaubojske vještine da ih možemo sigurno otvarati.
Mi se ujutro želimo što prije igrati, sigurno i slobodno.
