Izljevi bijesa odnosno tantrumi normalan su dio odrastanja. Saznajte kako reagirati na ispade bijesa i što možete učiniti da ih spriječite.
Tantrumi kod djece dolaze u svim oblicima i intenzitetima. Mogu uključivati spektakularne eksplozije bijesa, frustracije i neorganiziranog ponašanja, vriskanje, plakanje, a ponekad čak i udaranje i lupanje. Dijete svoje nezadovoljstvo pokazuje odmah, bez suzdržavanja i kontrole i to kroz ponašanje: plakanje, vikanje, vrištanje ili udaranje.
Što su tantrumi i do kada traju?
Tantrumi su česti u djece u dobi od 1-3 godine. To je zato što su mala djeca još uvijek u ranoj fazi društvenog, emocionalnog i jezičnog razvoja. Ne mogu uvijek prenijeti svoje potrebe i osjećaje, što dovodi do frustracije. Dakle, napadi bijesa jedan su od načina na koji mala djeca izražavaju osjećaje i upravljaju njima te pokušavaju razumjeti ili promijeniti ono što se događa oko njih. Starija djeca također mogu imati napade bijesa. To može biti zato što još nisu naučili sigurne načine izražavanja ili upravljanja osjećajima.
I za malu djecu i za stariju djecu, postoje stvari koje mogu povećati izglede za pojavu bijesa:
- Temperament – to utječe na to koliko brzo i snažno djeca reagiraju na stvari poput frustrirajućih događaja ili promjena u svom okruženju. Djeca koja su osjetljivija mogla bi se lakše uznemiriti zbog ovih stvari.
- Stres, glad, umor i prekomjerna stimulacija – to može otežati djeci izražavanje i upravljanje osjećajima te ostati smireno.
- Situacije s kojima se djeca jednostavno ne mogu nositi - na primjer, dijete bi moglo imati problema s snalaženjem ako starije dijete odnese igračku.
- Jake emocije – briga, strah, sram i ljutnja mogu biti neodoljivi za djecu.
Zašto djeca imaju tantrume?
Izljevi bijesa izraz su frustracije malog djeteta. Izazvani su ograničenjima ili ljutnjom zbog toga što dijete ne može nešto učiniti / postići na način na koji to želi. Možda dijete ima problema da nešto smisli ili završi zadatak. Možda djetetu nedostaju riječi da izrazi svoje osjećaje. Frustracija može rezultirati izljevom bijesa. Ako je dijete umorno, gladno ili se osjeća loše, njegov ili njezin prag na frustraciju će vjerojatno biti niži i vjerojatniji je izljev bijesa.
Imaju li mala djeca napade bijesa (tantrume) namjerno?
Mala djeca ne planiraju frustrirati ili posramiti svoje roditelje. Za većinu mališana napadi bijesa način su izražavanja frustracije. Za stariju djecu napadi bijesa mogu biti naučeno ponašanje. Ako nagrađujete napade bijesa nečim što vaše dijete želi – napadi će se vjerojatno nastaviti.
Kako umiriti tantrume?
Mnogi se roditelji pitaju mogu li se izljevi bijesa spriječiti. Možda ne postoji siguran način za sprječavanje napada bijesa, ali postoji mnogo toga što možete učiniti da potaknete dobro ponašanje čak i kod najmlađe djece. Evo što učiniti ako dijete ima tantrume:
-
Budite dosljedni
Uspostavite dnevnu rutinu tako da vaše dijete zna što može očekivati. Držite se rutine što je više moguće, uključujući i vrijeme spavanja.
- Planirajte unaprijed
Obavljajte zadatke kada vaše dijete vjerojatno neće biti gladno ili umorno. Ako očekujete da ćete čekati u redu, spakirajte malu igračku ili grickalice da zaokupite dijete.
- Pustite dijete da samostalno donese odluke
Kako biste svom djetetu dali osjećaj kontrole, dopustite mu da bira. "Želiš li obući svoju crvenu ili plavu košulju?" "Želiš li jesti jagode ili banane?" "Želiš li čitati knjigu ili sagraditi toranj od kockica"
- Pohvalite dobro ponašanje
Ponudite dodatnu pažnju kada se vaše dijete dobro ponaša. Zagrlite dijete ili mu recite koliko ste ponosni kada se dobro ponaša ili slijedi upute.
- Izbjegavajte situacije koje bi mogle izazvati napad bijesa
Nemojte svom djetetu davati igračke koje su previše napredne za njega ili nju. Ako vaše dijete moli za igračke ili poslastice tijekom kupnje, klonite se područja s tim iskušenjima. Ako dijete ima ispade u restoranu, odaberite mjesta koja nude brzu uslugu.
Koji je najbolji odgovor na izljeve bijesa kod djece?
Kada dijete ima tantrume, najvažnije je da ostanete smireni. Ako odgovorite glasnim, ljutitim glasom, vaše dijete može oponašati vaše ponašanje. Vikanje na dijete također će vjerojatno pogoršati stvari. Umjesto toga, pokušajte odvratiti pažnju svom djetetu. Drugačija knjiga, promjena lokacije ili pravljenje smiješne "face" mogu pomoći.
Ako ste zamolili svoje dijete da učini nešto protiv svoje volje, slijedite ga tako što ćete mu ponuditi pomoć. Ako ste zamolili svoje dijete da se ne igra u određenom području, razmislite o tome da mu pokažete gdje se može igrati. Ako vaše dijete nekoga udara ili pokušava pobjeći na ulicu, zaustavite to ponašanje držeći ga dok se ne smiri. Kad se vaše dijete smiri, mirno mu objasnite svoja pravila.
Noćni tantrumi
Ponekad su djetetovi izljevi bijesa predvidljivi (posebno kada su gladni, umorni ili prestimulirani), a ponekad se mogu pojaviti iz vedra neba. Iako nije moguće predvidjeti svaki napad bijesa koji će vaše dijete imati, čini se da mnoga djeca doživljavaju napade bijesa prije spavanja, a tada govorimo o tzv. noćnim tantrumima. U nastavku saznaj zašto mala djeca imaju napade bijesa prije spavanja, kako reagirati i kada se brinuti.
Iako dječji napadi bijesa mogu biti frustrirajući i neugodni za roditelje, važno je zapamtiti da oni predstavljaju ključnu razvojnu prekretnicu u životu vašeg djeteta. Mala djeca imaju napade bijesa jer još nemaju verbalne ili samoregulacijske vještine za upravljanje velikim emocijama ili samoumirivanje u trenucima nevolje. Srećom, kako dijete sazrijeva, nakon predškolske dobi, napadi bijesa bi trebali postati rjeđi i manje intenzivni.
Zašto mala djeca imaju izljeve bijesa prije spavanja?
Svako dijete i obiteljska situacija je jedinstvena, tako da postoji bezbroj razloga zbog kojih bi se dijete moglo boriti s bijesom prije spavanja. Uz to, stručnjaci navode nekoliko uobičajenih okidača izljeva bijesa prije spavanja, uključujući:
- Anksioznost zbog odvajanja koja se javlja kada dijete zna da mora ići samo u svoju sobu
- Nedostatak rutine ili nagli prijelaz na spavanje (osobito iz nečeg zabavnog)
- Starija braća i sestre ostaju budni i rade nešto u čemu mlađe dijete želi sudjelovati
- Izbjegavanje noćnih mora
- TV ili upotreba ekrana prije spavanja
Tantrumi kod jednogodišnjaka
Natalija Stanković, prof. psihologije objasnila je što možete učiniti kada jednogodišnje dijete ima tantrume.
"Kada dijete postane jako ljuto i frustrirano, tada je važno dopustiti mu da izrazi svoju frustraciju, da „izbaci iz sebe“ nagomilane emocije: ljutnju, tugu, bijes. I tada, kao i inače, važno je ostati povezan s djetetom (ne ga ignorirati). Budite uz dijete „dok oluja ne prođe“. Svojim ponašanjem pokažite mu da ga prihvaćate i volite i kada burno reagira. Ostanite smireni.
Nemojte puno govoriti i objašnjavati. Kada doživljavamo jake emocije teško možemo čuti i razumjeti što nam drugi govori. Pratite dijete i ponudite mu zagrljaj i utjehu kada navala ljutnje prođe. Možete stajati ili kleknuti pored djeteta, dalje ili bliže, ovisno o tome kako primijetite da djetetu paše. Iako možda ne izgleda tako, u situacijama kada dijete „svladaju“ jake emocije, ipak je lakše ako dijete ima podršku njemu bliske osobe. Burna reakcija će prije završiti ako dozvolimo djetetu da odreagira i izbaci frustraciju iz sebe."
Tantrumi kod djece: Kada je potrebna stručna pomoć?
Kako se samokontrola djeteta poboljšava, napadi bijesa bi trebali postati rjeđi. Većina djece počinje imati manje napadaja bijesa do četvrte godine. Ako vaše dijete nanosi štetu sebi ili drugima, zadržava dah tijekom napada bijesa do nesvjestice ili ima pogoršanje napada bijesa nakon 4. godine, podijelite svoju zabrinutost s djetetovim liječnikom. Liječnik bi mogao razmotriti fizičke ili psihičke probleme koji bi mogli pridonijeti napadima bijesa.
Dobra vijest...
"Ne može se poreći da su tantrumi jedan od težih dijelova roditeljstva. Dobra vijest je da su oni nevjerojatno normalan i zdrav emocionalni izraz za malu djecu", tvrdi Jessie Bohnenkamp, licencirana profesionalna savjetnica koja pruža savjetovanje putem interneta i usmjerena je na prenatalno i majčinsko mentalno zdravlje. "Jedan od odličnih pristupa bilo kojem problemu je pronalaženje načina da ga se preispita. Umjesto da na ispade gledaš kao na potpuno negativna iskustva, pokušaj ih shvatiti kao vitalni dio na koji tvoje dijete komunicira s tobom.
Iskustvo mame: 'Tantrumi moje kćeri nisu bili tvrdoglavost, već simptomi senzornog poremećaja'
Amber Leventry za Parents je opisala kako je s jednim, od svoje troje djece, svako jutro prolazila kroz teške jutarnje pripreme. Od ustajanja iz kreveta, do pranja zubi, oblačenja i jela. Sve se osjećalo težim. "Ono što u početku nisam znala jest da je moja kći jedno od 5 do 16 % djece školske dobi sa senzornim poremećajem, a najviše je stimulirana od strane odjeće" rekla je Leventry. "Zimi je najveći problem, kada se treba oblačiti skladno s niskim temperaturama. Baš nedavno, iz kuće je otišla u kratkim hlačama i kratkoj majici."
Osobe s navedenim poremećajem doživljavaju ili previše ili premalo stimulacije kroz jedno ili više osjetila - vida, zvuka, dodira, okusa i mirisa. To znači da njima dodir može biti kao udarac, a šapat kao vrisak.
"Profesionalni terapeuti godinama već tretiraju senzorne poremećaje, no često su zanemareni zbog toga što se ne nalaze u Dijagnostičkom i statističkom priručniku mentalnih poremećaja američkog psihijatrijskog udruženja" navodi Leventry. "To je dijelom zato što neki liječnici ne vjeruju da je senzorni poremećaj poremećaj za sebe, već ga smatraju simptomom drugih poremećaja poput autizma, ADHD-a ili anksioznosti."
Bez pomoći od strane stručnjaka ili roditelja dijete sa senzornim poremećajem preplavljeno je miješanim signalima te je podložno ispadima, plaču i gubitku kontrole. No, postoje načini kako im olakšati.
"Nisam uvijek bila najbolji izvor utjehe kada moja kćer nije htjela obući kaput ili rukavice. Nisam odmah prepoznala da njezini ispadi nemaju veze s tantrumima i tvrdoglavim prkosom, već s nesposobnošću reguliranja osjetilnih čula" navela je Leventry i nastavila kako je "odjeća uvijek bila uska, čarape joj nikada nisu bile dobre, jakna je bila preteška, a čizme sam joj jednom obuvala dok je ona ležala i vrištala."
Neurologinja s odjela pedijatrije, Juliana Bloom, kaže kako "može biti veoma škakljivo shvatiti kada je dijete tvrdoglavo, a kada je preplavljena osjećajima zbog senzornog poremećaja." "Roditelji moraju isprobati mnogo različitih pristupa i pokušati shvatiti u čemu je problem, a zatim doći do rješenja" rekla je.
Bloom također ima dijete sa senzornim poremećajem te kaže kako djeca najradije vole kada im se izabere i predstavi nekoliko odjevnih predmeta pa oni odaberu što će odjenuti. No, ako dijete odbija svu odjeću, onda je to signal za nešto drugo, prenosi Parent.
Ethan Fechter-Leggett, otac je djeteta sa senzornim poremećajem te je naučio ne mariti previše što njegov sin obuče u školu. "Ako izađemo kroz ulazna vrata kuće bez da se prethodno 'navlačimo' oko oblačenja ja sam sretan" rekao je.
Leventry navodi kako je do sada i ona naučila što njenom djetetu paše, a što ne. Košulje sa širokim ovratnicima i čarape bez uskih rubova samo su neki od odjevnih predmeta koji njenom djetetu odgovaraju. Također, naučila je i kako novu odjeću treba postupno dodavati u ormar.
Svaki roditelj ovisno o svojem djetetu mora doći s planom rada koji za njih funkcionira. Doktorica Bloom tako je navela da kada svojem sinu kupi nove cipele, on ih mora nositi jednu minutu, nakon čega dobije nagradu. Nakon toga, ako ih nosi 10 minuta, dobije drugu nagradu, u vidu čokoladice ili nekog malog znaka pažnje. "Kada ih počne nositi dulje od 30 minuta, onda više nemamo problema" rekla je. Najvažnije je, dakle, naći plan koji odgovara djetetu. Svoju jutarnju rutinu i rutinu ostatka dana planiraj oko djetetova plana. Zima je najgore vrijeme za djecu sa senzornim poremećajem kojima smeta odjeća. Nemoj se bojati potražiti stručnu pomoć. "Rad s terapeutom može biti od velike pomoći" zaključila je Bloom.
