Nakon što je hitna pomoć odvezla majku s klonulom bebom, pogledala sam svog malenog desetomjesečnog bebača i zahvaljivala se što je dobro, što je živ, što je zdrav, što je dobro, što je živ, što je zdrav...
Slavensku božicu Roganu uspoređuju sa Zorom i vedskom božicom Riječ, Vāc, koja nadahnjuje pjesnika, a pjesnik je u vedskoj tradiciji zapravo svećenik koji pjeva svete himne. Ona je bila inspiracija mnogim naraštajima prije nas.
Promatrala sam malo svoju situaciju kao majke koja ima dvoje novorođene djece i kojoj se trenutno događaju velike promjene na gotovo svim poljima života. Uvijek mislimo kako je život prije majčinstva jedan, a dan nakon što postanemo roditelji sve se mijenja. No, nažalost, problemi nas uvijek prate, a naša spremnost da se njima bavimo također varira.
Ispunjenje u majčinstvu
Mijenjaju se prioriteti, da, mada su nekima prioriteti vazda nepromjenjeni. Oduvijek sam smatrala da će mi majčinstvo olakšati život, što i jest, jer sam sad konačno uistinu sretna i ispunjena žena. Ali također sam i žena kojoj je situacija vezana za karijeru, posao, novce, stambeno pitanje i brak, krenula nepredvidivim i neplaniranim smjerom. Sve ono što sam kao samac imala pod normalno, to jest obavezno, odjednom nemam i nalazim se u izazovu u kojem ne vidim ništa od buke i dreke mojih živahnih mališana.
Ne razumijem radi čega nam bogovi daju i uzimaju i kojim pravilom to biraju te važu, no vidim da majčinstvo nosi ogromnu odgovornost te je za njega potrebno toliko puno vjere i strpljenja. Ovih dana mi se čini da mi toga nedostaje. Ovih dana osjećam kao da, osim djece, nemam nikoga i ništa. I bojim se da to nije krajnja realnost.
Dijete u nesvjesti
Ujutro sam se žurila iz šetnje da nas jako sunce ne zatekne, kad sam na tramvajskoj stanici primjetila ženu kako sjedi i drži klonulu bebu. Bilo je tu još par žena koje su upitno gledale u taj uznemirujući prizor, a ja sam ju gotovo vičući počela ispitivati što se to događa i što je s djetetom. Majka me samo tužno i odsutno pogledala i rekla da ne zna.
Odmah sam pozvala hitnu pomoć i plačućim glasom molila da odmah dođu. Pitala sam je je li dijete pilo i jelo. Rekla je da je, ali da ga sad nemože probuditi, i da je imalo temperaturu, da je bilo na pregledu prije par dana i dobilo čepiće. Mali anđeo je ili spavao ili bio u nesvjestici. Srećom, hitna je stigla istu minutu i odvela majku i dijete.
Titram nad svojom djecom
Krenula sam kući potpuno smetena pitajući se što će biti i nadajući se da nije ništa ozbiljno, da je to samo od vrućine... A onda sam pogledala svog malenog desetomjesečnog bebača i zahvaljivala se što je dobro, što je živ, što je zdrav, što je dobro, što je živ, što je zdrav...
Mnoge žene i muškarci ne razumiju moj osjećaj nemoći. Možda nisu prošli neke bolne situacije i život ih zaista mazi. No, ima nas koji titraju nad svakim potezom, riječi i postupkom svojih mališana, znajući da su nam samo posuđeni, jedno kratko intenzivno vrijeme, i da koliko god ih duboko volimo, jednog dana se moramo razići.
Kako nas majčinstvo približava Boginjama?
No, Rogana ili Vac, to jest Zora, što su joj sve imena, bila je ona koja stavlja u srce, ona koja stavlja u pamet, koja nadahnjuje. Baš je to zaključak mojih razmišljanja. Ja sam samo majka. Nisam nikakva boginja osim po mogućnosti kreacije. Ali imam onu malu moć staviti svojim sinčićima u pamet, to jest srce svu ljubav ovoga svijeta, jer usprkos svim nesigurnostima i nedaćama što ih život nosi, moramo ih naučiti da nikad nije tako loše kao što nam se čini, imamo li zdravlja, i da kolo sreće ili nesreće nužno donosi i odnosi svoje plodove.
A mi svi neka smo nevezani za datosti. Budimo vezani samo čvrstim sponama čiste ljubavi i pažnje, jer to naša djeca zaslužuju.
