Roditelji Kolumne roditelja 13 prikaza 26. lipnja 2015.

Mama maturantice u borbi sa stresom i nebulozama sustava

učenica učenje knjige
Foto: Thinkstock
klokanica postala miss7mama.24sata.hr

Zbog uvjerenja da se bez priprema ne može izaći na maturu, da si nitko i ništa ako nemaš veze, da njena gimnazija nije dovoljno dobra za te i te… strah i stres moje kćeri rasli su svakodnevno, a svoj zenit su ostvarili ono jutro kada je odgođena matura

Mama sam maturantice. Jednom su me pitali da kažem jednu riječ kojom bih opisala svoju kćer i rekla sam: savršena. I stvarno to mislim.

Moja kći nema mojih krvnih zrnaca u sebi, ali ima sve ono što smo kroz godine ugradile u naš odnos. Moja kći je posvojena u dobi od pet mjeseci. Kao malo, bolesno biće kojem je samo ljubav trebala da procvjeta. To se i dogodilo i još se događa pred našim očima.

Školovanje bez instrukcija

Naš obiteljski put kroz školovanje je bio poprilično lagan. Postojale su neke male epizodice, ali ništa neobično ili drugačije od ostalih.

Osnovnu školu je doslovce preletjela, pamtim njenu ulogu na Lidranu kao Julije u Romeu i Juliji, pamtim svjetsku nagradu za likovni rad, ali ne pamtim da sam učila s njom, organizirala instrukcije ili na bilo koji način "pomagala" u školovanju.

Srednja škola je bila njen odabir. Gimnazija. Razgovarali smo puno o tome, o načinima rada, o pristupu predmetu, profesorima, ali njen odabir je bio taj. I te četiri godine su proletjele. Tu u sjećanju imam jednu malu epizodu života gdje sam joj ukazivala da pravda nije za sve jednaka i gdje je teško podnijela nepravdu. Ali uspješno smo to prebrodile.

Gimnazija je prošla odlično u svakom pogledu. Pronašla je svoje društvo, životni smjer kojim želi ići, bila je zadovoljna, ponekad opterećena učenjem, ali godine su doslovce proletjele. Nije imala instrukcije, pripreme ili kako god da se to zove. Nije nikad bila problematično dijete, uvijek iskrena, pažljiva, nasmijana i zainteresirana za sve oko sebe.

Zašto tako veliki uvod? Zato što se sve lijepo kao kula od karata urušilo pred samu maturu.

Matura, strah i stres

Ništa se teško nije dogodilo, nitko nije stradao niti je moja kći izbjegla maturu, nego su se svi njezini strahovi objedinili pri spomenu mature.

Suočena s popisima drugih pristupnika, privremenim listama primljenih i neprimljenih, različitim dodatnim testiranjima uz maturu, iz nje je progovorio stres.

Suočena i sa cijelom zajednicom i kulturom življenja da se bez priprema ne može izaći na maturu, da si ako nemaš veze nitko i ništa, da njena gimnazija nije dovoljno dobra za te i te… njezin strah i stres su rasli svakodnevno, a svoj zenit su ostvarili ono jutro kada je odgođena matura.

Uz njezin stres i riječi: Ja to ne mogu, pojavili su se i obrambeni mehanizmi gdje je tijelo reagiralo različitim stupnjevima boli kojima nismo pronalazili simptome.

Naravno, sve to se reflektiralo na cijelu obitelj. Svi smo nastojali biti uz nju, neki savjetom, neki razgovorom, neki (kao ja) i vičući, zaposlili smo joj ruke i um, tjerali da se svakodnevno bavi sportom (bicikliranje) i da odlazi na kave, samo da pokrenemo u njoj ono pozitivno i da joj ukažemo da ona to može.

Nelogičnosti oko državne mature

U sve se to uključila cijela obitelj. O ničemu više ne razgovaramo koliko o maturi, svi smo opterećeni i što smo dublje u tome, vidimo mnoštvo nelogičnosti.

Recimo, djeca se prijavljuju na desetak fakulteta, za upis im matura donosi od 20-30% bodova, uspjeh u sva četiri razreda isto 20-30% bodova, a ostalo iz različitih njihovih testiranja.

Dakle, mojoj kćeri će uz pet stresnih matura (sociologija, psihologija, Hrvatski jezik – esej, Hrvatski jezik gramatika – A razina, Matematika –A razina i Engleski jezik A razina) biti potrebno još šest različitih testiranja fakulteta.

Da se razumijemo, to je odabrala i to mora učiniti, ali…od tih šest tri su testiranje inteligencije. Zar se inteligencija razlikuje od fakulteta do fakulteta, zar ujutro imamo jednu inteligenciju, poslijepodne drugu?

Sljedeća nebuloza, naravno, svi ti prijemni ispiti se plaćaju, od 175 (najjeftiniji) do 250 kuna po smjeru (najskuplji) pa pomnožite to s 6-10 izabranih fakulteta. I onda, na primjer, moje dijete od 10 izabranih prođe na njih 5, odabere 1. Mislite da će biti vraćen novac ovih ostalih? A ne... S druge strane, što će s ovih ostalih četiri na koje će recimo biti primljena? Da to ostavi kao dobar dodatak svojoj biografiji?

I ima još toga puno. Od nečega treba odustati, od ovakvog oblika mature (koji fakulteti tako malo boduju) ili od istih prijemnih ispita koji nisu umreženi nego grabe novce na tim mladim ljudima.

Na kraju, polako brodimo kroz maturu, i ljuti i sretni (jer joj vidimo kraj) i čekamo sredinu srpnja da svi odahnemo.

Komentari 0

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.