Powered by:
Povratak na posao nakon mjeseci provedenih gotovo nerazdvojno s djetetom donosi puno praktičnih pitanja, ali jedno od njih posebno boli: kako će ono doživjeti to što mama odjednom više nije stalno tu? Strah od suza, osjećaj krivnje i pitanje hoće li se zbog odvajanja nešto promijeniti u vašem odnosu sasvim su razumljivi, no postoje načini kojima ovu veliku promjenu možete učiniti nježnijom - i za dijete i za sebe.
Mjesecima ste bili zajedno gotovo 24 sata dnevno. Vi ste bili osoba koja ga uzima kada zaplače, uspavljuje, hrani, tješi i zna prepoznati što znači baš svaki pogled, zvuk ili grimasica. A onda se približi datum koji je mjesecima izgledao jako daleko - povratak na posao. I među svim praktičnim pitanjima o vrtiću, čuvanju, jutarnjoj logistici i tome kako ćete uopće stići na posao na vrijeme pojavi se jedno puno tiše i bolnije: Hoće li moje dijete misliti da sam ga ostavila?
Za mnoge mame upravo je odvajanje od djeteta emocionalno najteži dio povratka na posao. Možda se veselite povratku među kolege i dijelu svog starog života, možda biste najradije ostale kod kuće još godinu dana, a možda istodobno osjećate i jedno i drugo. I nijedan od tih osjećaja nije neobičan, baš kao što ni dječje reakcije na promjenu nisu jednostavne.
Kad mama odjednom više nije stalno tu
Malo dijete, naravno, ne razumije radno vrijeme, sastanke ni činjenicu da ćete se vratiti u 17 sati. Ono samo zna da se nešto u njegovoj poznatoj svakodnevici promijenilo.
Ovisno o dobi, temperamentu, prethodnim iskustvima odvajanja i tome tko će se o njemu brinuti, dijete može reagirati na različite načine. Neko će zaplakati čim mama krene prema vratima, drugo će se brzo zaigrati, a treće možda neće pokazati gotovo nikakvu reakciju pri rastanku, ali će kasnije postati osjetljivije ili će kod kuće intenzivnije tražiti maminu blizinu.
Mogu se pojaviti i promjene u spavanju, veće potrebe za nošenjem i maženjem, protesti pri odlasku u vrtić ili čuvanje, pa čak i povratak nekih ponašanja koja je dijete već preraslo.
Takve reakcije same po sebi ne znače da smo djetetu naštetili ili da ono naš odlazak doživljava na način na koji ga zamišljamo mi odrasli. Velika promjena rutine jednostavno traži prilagodbu, a upravo tu roditeljska predvidljivost može biti vrlo važna.
Ne treba nestati dok ne gleda
Kada znamo da će dijete plakati čim krenemo, može biti primamljivo iskrasti se dok je zaokupljeno igračkom. Nama je možda lakše otići bez suza, ali djetetu jasni i ponavljajući rituali mogu pomoći da s vremenom razumije što se događa.
Ovisno o njegovoj dobi, možemo mu jednostavno reći da mama sada ide na posao i da će se vratiti. Rastanak ne mora trajati deset minuta niti svaki put uključivati velika objašnjenja. Zagrljaj, poljubac i ista kratka rečenica mogu s vremenom postati poznat ritual.
Dobro je, kada okolnosti to dopuštaju, i novu rutinu uvoditi postupno. Ako će dijete ostajati s bakom, dadiljom ili drugim roditeljem, kraća odvajanja prije povratka na posao mogu svima pomoći da se priviknu. Kod polaska u jaslice ili vrtić vrijedi slijediti ritam prilagodbe koji ustanova predlaže i, koliko je moguće, ne uvoditi nekoliko velikih promjena istodobno.
No, možda je najvažnije prihvatiti da uspješna prilagodba ne znači nužno dijete koje nikada ne zaplače. Suze na rastanku nisu ocjena našeg roditeljstva. Dijete smije biti tužno što odlazimo, jednako kao što se nekoliko minuta kasnije smije veselo igrati s osobom kojoj vjeruje.
Netko drugi ne zauzima mamino mjesto
Još jedna misao koja se može pojaviti, čak i ako je nikada ne izgovorimo naglas, jest: Što ako se više veže za osobu koja će sada s njim provoditi velik dio dana?
No blizak odnos s tatom, bakom, djedom, odgojiteljem ili drugom osobom koja se pouzdano i nježno brine o djetetu nije konkurencija odnosu s mamom. Naprotiv, za dijete je vrijedno iskustvo otkriti da postoji više ljudi uz koje može biti sigurno, utješeno i voljeno.
Mama ne prestaje biti mama zato što više nije prisutna u svakom trenutku dana, a povezanost se ne mjeri samo brojem zajedničkih sati. Grade je tisuće malih trenutaka u kojima dijete iznova doživljava da smo tu kada nas treba, da ga čujemo, poznajemo i da mu se vraćamo.
Važnih može biti i prvih 15 minuta nakon povratka
Nakon radnog dana lako je odmah uletjeti u novu smjenu: torba na pod, treba pripremiti večeru, uključiti perilicu, odgovoriti na poruku, pronaći čistu pidžamu i pitati se kako je moguće da je stan u ovakvom stanju kada od jutra nikoga nije bilo kod kuće.
Ali upravo trenutak ponovnog susreta može postati mali ritual povezivanja. Ne mora biti spektakularan. Nekoj će djeci trebati veliki zagrljaj, drugoj nekoliko minuta igre, trećoj da sjednu mami u krilo i pokažu joj igračku koju su taj dan nosila posvuda. Ponekad može pomoći da, kada dođemo kući, prvih nekoliko minuta pokušamo biti stvarno prisutni prije nego što nas proguta ostatak večeri.
I neće svaki dan izgledati tako. Nekad ćete kasniti, nekad će dijete biti nervozno, a nekad ćete vi biti toliko iscrpljeni da će vam najveći životni cilj biti pet minuta tišine.
Povratak na posao nije test koji mama mora položiti bez ijedne suze, lošeg jutra ili osjećaja krivnje. To je nova obiteljska faza čiji se ritam tek treba pronaći.
A kako se s povratkom na posao nosi mama?
Puno govorimo o tome kako pripremiti dijete za odvajanje, ali nešto rjeđe pitamo kako se za njega priprema sama mama. Jer moguće je istodobno željeti vratiti se poslu i plakati nakon što prvi put ostavite dijete. Moguće je da vam istodobno nedostaju odrasli razgovori i da svakih pola sata imate potrebu gledati fotografije na mobitelu. Ili uživati u tome što ste ponovno popili kavu dok je još topla, a onda osjećati krivnju jer ste u tome uživali.
Majčinstvo i posao ne moraju biti dvije strane između kojih jednom zauvijek moramo odabrati. Ali pronalaženje načina na koji će koegzistirati može otvoriti cijeli niz pitanja koja je teško svesti na nekoliko praktičnih savjeta.
Upravo ćemo o tim stvarnim, često neizgovorenim pitanjima razgovarati i na missMAMA Meetupu u suradnji s Ministarstvom demografije i useljeništva. Stoga, ako vas očekuje povratak na posao, već ste ga prošle ili još uvijek pokušavate pronaći ravnotežu u novoj svakodnevici, prijavite se na Meetup i pridružite nam se u razgovoru.
Uz Ministarstvo demografije i useljeništva, očekuju nas i Ivana Štulić, stručnjakinja za coaching i rad na osobnom razvoju, te Zrinka Janković, mama trojice dječaka, autorica poznatog food bloga i brenda Mamin ručak.
A razgovor ne mora čekati susret uživo. Na popratnoj temi na missMAMA forumu želimo čuti i vaša iskustva: Čega ste se najviše bojale prije prvog odvajanja? Kako je reagiralo vaše dijete, a kako vi? Što vam je olakšalo prve dane i koji biste savjet danas dale mami koju povratak na posao tek čeka?
Podijelite sve što smatrate vrijednim o ovoj temi, jer ponekad je upravo rečenica druge mame “I ja sam se toga bojala” ono što nam je u tom trenutku najpotrebnije.
