Powered by:
Održati djecu aktivnima i zdravima u današnje vrijeme ekrana i brze hrane može biti pravi izazov, a kako se s tim izazovom nosi te kako svojim primjerom uči djecu o važnosti zdravog načina života ispričala nam je mom influencerica i blogerica Petra Ninčević.
Koliko god nam današnji svijet nudi prednosti u odgoju djece, jednako toliko se javljaju i nove zamke kojima treba pažljivo pristupiti. Jedan on velikih problema je onaj kako u svijetu gdje nas ekrani i nezdrava hrana mame sa svakog ugla održati tu ravnotežu zdravog života. Podaci Istraživanja o zdravstvenom ponašanju učenika (2020) pokazuju kako se udio učenika koji se svakodnevno bave tjelesnom aktivnošću značajno smanjuje s dobi, a veliku ulogu u održavanju djece aktivnima i zdravima igraju sami roditelji. Pronaći savjete za to možemo na mnogo mjesta, no kako ih zaista i primijeniti te kako takav balans izgleda u stvarnom životu ispričala nam je mom influencerica i blogerica Petra Ninčević, poznata na društvenim mrežama i kao Lipstick mom Petra.
Obitelj Petre Ninčević sastoji se od, kako kaže, četiri karakterno vrlo različitih, a opet tako sličnih članova obitelji: "38-godišnjeg suprug Julian koji je odvjetnik i samim time najozbiljniji i najodgovorniji član obitelji. U stopu ga po odgovornosti prati 6-godišnja Lota, jedna mala kreativna duša koji najviše voli slikanje i činjenice o svemiru te jedva čeka krenuti u školu, a kaosu u obitelji pridonosimo 8-godišnji Lukas i ja, 37-godišnja mama Petra koja se bavi marketingom već skoro 18 godina. Dok su suprug i kći vrlo odgovorni i sve obaveze rješavaju odmah, sin i ja smo sanjari, pomalo kampanjci koji najbolje performiraju pod pritiskom i u zadnji čas (i najčešće uz glasnu glazbu), a sve zajedno nas obilježava društvena crta – držimo do svoje obitelji i prijatelja, često se družimo i ne možemo zamisliti tjedan, a da s nekime ne podijelimo svoje vrijeme".
Kako izgleda jedan prosječan dan vaše obitelji? Imate li rituale koje nikada ne preskačete?
Prosječan radni dan naše obitelji je zapravo pun obaveza. Ujutro se dižemo, pripremamo doručak jer nam je dosta bitno da svi pojedemo nešto kvalitetno, a onda svatko na svoju stranu: mi odrasli na radna mjesta, a djeca u školu i vrtić. Nakon svog posla, čekaju me obaveze u kućanstvu (kuhanje, veš, čišćenje) i razvažanje na dječje aktivnosti. Tata nam kući stigne nešto kasnije pa ritual koji ne preskačemo jest da dan uvijek završimo zajedničkom večerom, obzirom da se preko dana ne vidimo svi zajedno kako spada. To je vrijeme koje ujedno provedemo i u razgovoru s djecom – što nam se zanimljivo dogodilo u danu, muči li nas nešto, što nas je razveselilo ili rastužilo, razgovaramo o nekim idejama što bismo voljeli napraviti zajedno... Vikendi su nešto mirniji (zapravo isto aktivni, ali nisu uvjetovani nekom određenom satnicom), ali njih onda koristimo za posjete djedu i baki, druženju s prijateljima ili odlasku na neki izlet.
Djeca imaju brojne koristi od redovne rutine i navika, no jednako tako im je potrebno s vremena na vrijeme priuštiti i neka nova iskustva. Kako održavate ovu ravnotežu?
Svatko od nas ima neke aktivnosti i te aktivnosti su samo tog člana obitelji jer vjerujemo da svatko od nas treba malo vremena za sebe. Radni tjedan nam zaista prođe brzo jer između odlazaka na posao i aktivnosti koje pohađamo nemamo puno drugog vremena, no zato vikende koristimo za neke nove aktivnosti i razbijanje rutine. Nekad je to planinarenje, nekad vožnja biciklima, nekad odemo zajedno na plac i onda djeca biraju namirnice, a vrlo često se planiraju neka (makar i kratka) putovanja jer klinci zaista vole istraživati.
Tako smo ih vodili u London i dan danas pričaju o svom prvom letu, vožnji u London Eye-u, kako su pričali na engleskom koliko su mogli i znali, zatim smo kamperima išli po Sloveniji i to im je također bio pravi doživljaj, Lukas je čak isprobao i simulator letenja koji pruža doživljaj skoka iz aviona. A nekad su to i mirne aktivnosti kao odlazak u kazalište, kino ili na neki dječji koncert. Nedavno smo usred tjedna posjetili radionicu o Kanadi gdje smo odslušali predavanje i sudjelovali u kvizu znanja o onome što smo tamo čuli, to im je također bilo jako zanimljivo i jedna od aktivnosti koja im je malo „razbila“ rutinu. Tamo su čak od plastelina izrađivali tipične kanadske skulpture „inukshuk“ i okušali se u hokeju, ali i kušali palačinke s javorovim sirupom.
Kako u svijetu video igrica, videoteka dostupnih na jedan klik i društvenih mreža potičete svoju djecu da ostanu aktivna? Potičete li ih i svojim primjerom?
I suprugu i meni je jako bitno da su nam djeca aktivna. Jako vodimo računa o raznolikoj prehrani i o tome da smo aktivni, a bez imalo lažne skromnosti, mislim da smo im suprug i ja zaista najbolji primjeri za aktivan život. Suprug trenira cross fit, a u slobodno vrijeme ode s prijateljima na košarku ili mali nogomet, ja idem na fitness i trčim, često vježbam i kod kuće, Lukas trenira nogomet triput tjedno i vikendima su uglavnom utakmice i turniri, a Lota pohađa ples i ritmiku. Svaki nastup i utakmicu bodri cijela obitelj, a često ih uključimo u naše aktivnosti, primjerice ako mi se trči, a oni nemaju aktivnosti na rasporedu, uzmu bicikle ili role i voze se pored mene dok trčim. U početku mi je to bilo jako stresno zbog semafora i hrpe automobila, ali odlučila sam izaći iz svoje zone komfora i sad su mi vrlo često pratnja.
Nedavno sam htjela na večernji trening u gym, a suprug još nije došao kući pa sam ih povela sa strane da gledaju. Na kraju im je moja trenerica dala pilates loptu i pokušali su nas odrasle pratiti u nekim vježbama. Već smo svi zajedno osvojili dosta medaljica i to ih jako veseli i ponosni su na te svoje male pobjede. Sport nam nije bitan samo zbog aktivnog života i kondicije, već zbog usvajanja novih navika i vještina, pomicanja svojih granica, pripadnosti kolektivu, razmišljanja kao tim i sl.
Koje aktivnosti radite zajedno?
Djeca znaju da suprug i ja imamo svoje termine za treninge i već znaju koji su to dani. Kad smo svi doma, trudimo se biti aktivni svi zajedno. Ili vozimo bicikle, idemo u šetnju, igramo se na školskom igralištu, napucavamo loptu, igramo badminton ili graničara, a Lotica i ja posebno volimo ples. Televiziju pogledaju navečer prije spavanja, a vikendom navečer često organiziramo filmsku večer kad dovučemo madrace u boravak, izvalimo se na pod i pogledamo neki obiteljski film po njihovom izboru. Ne branimo ekrane, ali pokušavamo dozirati i usaditi im zdravije navike.
Igra u prirodi je odličan izbor, no što kada vremenska prognoza to ne dopušta?
Kad vremenska prognoza to ne dopušta, onda se prebacimo na neke aktivnosti koje su nam moguće u zatvorenom prostoru. Lotini treninzi su uvijek u dvorani, stoga njoj vrijeme ne utječe previše na aktivnosti, dok se Lukasov trening nogometa održava i za vrijeme kiše, snijega i sl. No, mi roditelji smo malo komotniji, pa se u stanu, ako je vani ružno vrijeme, najviše bavimo nekim likovnim aktivnostima, društvenim igrama ili, obzirom da imam puno posla u kućanstvu, tražim pomoć s njihove strane – iznesu smeće, pospreme svoje igračke, raspodijele robu za pranje po bojama da mogu ja dalje sve namjestiti, ali najdraže im je sudjelovati u pripremi hrane – guljenje, rezuckanje. A nekako je i meni to najdraže jer smo onda zajedno oko šanka pa usput lamentiramo i po nekim dnevnim temama. To su mi naši najdraži rituali.
Uz fizičke aktivnosti, važan aspekt njihovog zdravlja je uravnotežena prehrana. Komunicirate li im važnosti zdrave prehrane i kako oni na to reagiraju?
Komuniciramo, jako nam je to važno. Ja sam kao dijete bila nešto izbirljivija, nisam voljela baš povrće i tek sam zapravo počela otkrivati namirnice kako spada u svojim dvadesetima. Suprug je također odrastao na nekoliko menija i kako smo krenuli sa stvaranjem svoje obitelji, tako smo zajednički odlučili koje životne vrijednosti želimo usaditi svojoj djeci, ali isto tako da nam je jako važno da im ponudimo sve moguće namirnice i da im usadimo zdrav odnos prema hrani. Ne znam bih li nazvala to srećom ili je ipak i naš stav imao utjecaja, no od početka dohrane nismo imali nikakav stres. Nismo pobožno slijedili kalendar dohrane, pratili smo sezonske namirnice i tako nudili djeci, sve vrlo opušteno. Ako im nešto nije bilo ukusno, ponudili smo naknadno i nismo forsirali.
Bilo je i faza kad je Lukas 3 tjedna želio samo jogurt, kruh i bananu. Što sad, jeo je to i kad je bio raspoložen vratiti se na stari menu, vratio se, nisam dramila. Također, jedini uvjet je bio da nema jedenja za ekranom i da su obroci uvijek za stolom i jedemo zajedno. Od toga ni dan danas ne odstupamo, to je zajedničko vrijeme. Naša djeca jedu sve, ne mogu izdvojiti neku namirnicu koju ne vole, osim da Lukas nije preveliki ljubitelj zobene kaše, a Lota nije ljubitelj pizze, iako će pojesti i to. Tako su probali i čvarke, jetrica, krvavice, neke stvari koje su drugima možda odbojne, a „trgaju“ se oko svježe paprike, mrkve, mahuna...
Nekad za grickalice uz film odaberu čips, a nekad traže da im narežem cherry rajčice i mrkvu. Od početka dohrane smo imali stav da ćemo im dati da sve probaju, uključujući i slatkiše, i nećemo im ništa braniti i mislim da je nama to bio pun pogodak jer ni oko čega nismo stvarali bauk. Objasnili smo im koje namirnice su zdrave za njihovo tijelo, a koje nisu toliko zdrave (ali su ukusne) i da ih njih možemo jesti, ali ne baš svaki dan. I prezadovoljni smo kako smo to postigli, Lukasu je čak 24Kitchen jedan od najdražih programa na televiziji i često gleda kuhare kako pripremaju hranu pa sam dolazi s nekim idejama što bismo mogli pripremiti. Lota zato više ima ulogu pomoćnog kuhara.
Kako odrastaju, djeca sve više pokazuju potrebu za grickalicama, sokovima i drugim namirnicama koje ne bi trebali konzumirati često, posebno kada to vide od svojih vršnjaka. Od vršnjaka također mogu osjetiti i pritisak da više vremena provode uz računalo ili mobitel. Kako ste izgradili povjerenje da će zdrave navike održati i kada niste pored njih?
Vide dosta toga od svojih vršnjaka, ali vjerujem da većinu toga povuku od kuće. Kod nas doma se pije voda, sok eventualno kupimo kad nam dolaze gosti ili za neke posebne prigode (proslave, rođendani, kad slavimo neko postignuće). Imamo doma i grickalice, ali zapravo na stolu uvijek imamo voće i orašaste plodove, a kroz dan će preko supruga i mene više vidjeti da „grickamo“ borovnice ili neku voćku, nego slatke i slane grickalice. Neću biti licemjerna i reći da mi ne jedemo slatko/slano, muž više voli slano, a ja se recimo svaki dan nakon ručka volim zasladiti i pojedem red čokolade ili neku pralinu, uglavnom nešto čokoladno i djeca to vide. I bila bih dvolična kada bih njima rekla da ne smiju. No, imamo dogovor da se nešto slatko smije pojesti ako smo lijepo pojeli doručak i ručak i onda nam je to desert.
Što se ekrana tiče, tu imamo svojih izazova bez obzira na sve aktivnosti, a sve više to vidim kako odrastaju. Drugašić Lukas još nema mobitel, iako već neka djeca u razredu imaju pametne telefone, no jednostavno ne vidim tu potrebu još i pokušavat ću otegnuti to koliko mogu. Otegotna okolnost je što smo i suprug i ja dosta na mobitelu zbog prirode posla i često me u popodnevnim satima vide da odgovaram na mailove ili dogovaram neki novi projekt. No, kad sam shvatila kavu sliku im šaljem, pokušala sam se reorganizirati da u periodu dok su oni budni odradim samo ono najhitnije i što baš moram, a onda kad zaspu, riješim neke ostatke ako ih ima. Također, u spavaćim sobama nitko nema ekrane i mislim da nikada neće ni imati.
Također, i ja sam shvatila da sam navečer znala scrollati po ekranu dok ne bih zaspala, ali sam to osvijestila i uvela knjigu u svoju rutinu i u zadnje vrijeme me češće vide da čitam. I nakon nekoliko dana, Lukas se pohvalio kako je u knjižnici posudio knjigu koja nije lektira i zna sjesti pored mene i čitati neki dječji časopis. Tako da zapravo i na vlastitoj koži vidim kakav utjecaj mi imamo na njih i u jednu ruku je to vrlo zastrašujuće. Neke stvari zaista radimo nesvjesno i na taj način njima usađujemo navike koje možda i nisu najbolje. No, nitko nije savršen i uvijek će se naći roditeljskih grešaka po putu, ali bitno je da ih osvijestimo i da pokušamo i za sebe napraviti najbolje moguće, a vjerujem da će to onda ostati i djeci.
Često smo komotni jer imamo previše obaveza i tempo je sulud, ali važno je samo da smo otvoreni za promjene i za mijenjanje svojih navika, za dobrobit i nas samih, ali i članova naše obitelji, djece ponajviše.
Usvajanje zdravih navika ne mora biti teško uz Nestlé edukativnu inicijativu Vrtim Zdravi Film! Hrvatski školski sportski savez i kompanija Nestle Adriatic već 13-tu godinu zajedno provode edukativnu inicijativu Vrtim Zdravi Film kojoj je cilj educirati učenike osnovnih škola o važnosti pravilne prehrane i tjelesne aktivnosti. U Vrtim Zdravi Film kuharici roditelji i djeca mogu pronaći odlične ideje za uravnotežene obroke, a osim toga, u užurbanoj svakodnevici mogu se inspirirati Dnevnikom zdravih navika, kao i Tanjurom pravilne prehrane. Ove godine, inicijativa je usmjerena na aspekt redovite tjelovježbe i aktivnog bavljenja sportovima.
