Dobar dan, rodila sam drugu bebu i opet sam preemotivna stalno mi se place. Osjecam preveliku ljubav prema dijeci razlika je 3 god. Dobri su i ne bojim se da necu uspjeti u odgoju, ili bilo cemu drugom. Bas to me plasi jer sve depresije i baby blues govore o nekim strahovima majke. Ili bebe puno placu, iscrpljenosti… kod mene je sve ok i jako ih volim. Placem zbog nostalgije. Zbog toga jer moje vece dijete nije vise malo, zbog prolaznosti vremena, zbog toga sto su moja dva andela tako dobri. Neznam sta mi je, nemogu si pomoc i to me plasi. Ne zelim da me takvu gledaju. Zelim samo da prode ta glupa preosjetljivost. Pomozite
A zasto ne potrazis strucnu pomoc? Meni ovo ne izgleda normalno, a pogotovo ako djeca gledaju stalno uplakanu mamu. Danas svi idu psiholozima i uopce ne vidim razlog da se netko muci mjesecima pokusavajuci si sam pomoci, a postoje strucne osobe kojima sigurno niste prva sa tim problemom. Rijesite to da mozete uzivati u svojoj djeci i da smijehom pokazujete radost sto su vam dobri, lijepo rastu, sto su zdravi..
Sortiraj odgovore
Najstariji