Ne možeš previše govoriti o opasnostima koje vrebaju na internetu. Ako misliš da tvoj tinejdžer već sve zna o tome, razmisli ponovno i odredi vrijeme kad ćeš pokrenuti tu temu. I onda opet. I opet.
Možda imaš neka pravila o internetu i društvenim mrežama, a možda i nemaš. Možda tvoje dijete sluša sve što mu kažeš po tom pitanju, a možda i ne. Možda mu u potpunosti vjeruješ, a možda i ne. Bez obzira na to koja je opcija u pitanju i koja je tvrdnja točna za tvoje dijete – imaj na umu da tvoje dijete na internetu možda radi neke stvari za koje ne znaš. I ne mora to biti ništa strašno, nekad moraju imati svoje male tajne. No, tvoja je uloga u tome – tupiti o pravilima ponašanja i sigurnosti na internetu dok god ne budeš potpuno sigurna/an da tvoje dijete zna što radi.
Danas, 7. veljače, obilježava se u Hrvatskoj Dan sigurnijeg interneta, i to po jubilarni 20. put. Cilj ove kampanje je doprijeti do djece i mladih, roditelja i skrbnika, učitelja, odgajatelja i stručnih suradnika, kao i industrije, ali i ostalih koji donose ključne odluke te ih potaknuti da djeluju u sklopu svoje uloge u stvaranju boljeg interneta. Ono što posebno žele istaknuti je da treba uvijek isticati pozitivni utjecaj interneta, te maksimalno iskoristiti njegov potencijal, ali pritom paziti na sigurnost djece.
Mnogi roditelji „službeno“ djeci brane profile na društvenim mrežama prije 13. godine, ali istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji pokazalo je da čak 33 posto djece u dobi od 5 do 7 godina ima profil na barem jednoj društvenoj mreži. No, ma koliko se mi zgražali nad tim podatcima, činjenica je da je među djecom ove dobi, odnosno predškolcima i prvašićima, sve više onih koji imaju svoje mobitele i komuniciraju uz njihovu pomoć s vršnjacima – instant porukama, na primjer.
A onda možemo otići i korak dalje, pa ustanoviti da su razredne grupe na aplikacijama za izmjenu poruka (Whatsapp, Viber…) postale već sasvim normalna stvar. Na takvim se grupama vrlo lako može odvijati – cyberbullying, odnosno nasilje na internetu. Dakle, ono o čem prije tek 20 godina roditelji nisu morali niti razmišljati, danas postaje obveza. Pa odmah tamo negdje uz prve razgovore o pčelicama i cvjetovima, možeš – ne, da budemo točniji, moraš – ubaciti i razgovor o ponašanju na internetu.
Evo nekih savjeta na tu temu.
Počni rano govoriti o tom
Danas se čini kako nikad nije prerano početi djetetu govoriti o sigurnosti na internetu. Čak i ako tvoje dijete nema Instagram profil, ako nije niti izrazilo želju za tim, ono sigurno posjećuje neke web stranice, možda igra igrice online ili slično. Ono što ne smiješ dozvoliti je da o sigurnosti na internetu, o društvenim mrežama, o ponašanju na internetu uči od vršnjaka. Važno je da to čuje od roditelja, važno je da to bude iskreno, da roditelj igra glavnu ulogu u iznošenju činjenica o virtualnom svijetu.
Privatnost je važna
Dijete mora biti apsolutno upoznato s činjenicama da je privatnost na internetu važna, ali i da ju je vrlo lako narušiti. Važno je da znaju da ako bilo što posumnjaju da moraju pitati roditelje. Iako se moraju osjećati sigurno i imati privatnost u, na primjer, razrednoj grupi koju su napravili u nekoj od aplikacija ili na nekoj od društvenih mreža, važno je da znaju sve sudionike te grupe, te da znaju kakvu vrstu sadržaja smiju, a kakvu ne dijeliti, bez obzira na prisnost sa sudionicima.
Objasni pravila lijepog ponašanja
Vrlo je lako natipkati uvredu ili ružnu riječ kad ne gledaš osobi u lice. Važno je da dijete osvijesti da je sve što se napiše jednako važno, jednako „živo“ i jednako boli ili godi, ovisno o sadržaju. Pravila lijepog ponašanja vrijede jednako za komunikaciju uživo, kao i za komunikaciju u virtualnom svijetu. Usadi djetetu ideju o tome da te riječi vrijede jednako kao i one izrečene, a imaju još jednu otegotnu okolnost – ostaju zabilježene.
Nauči ih odgovornosti
Cyberbullying nije nešto što se događa tamo negdje u Americi. To se događa tu, kod nas, među našom djecom, i to sve mlađom. Svako maltretiranje na internetu mora ti „prijaviti“. I moraš mu usaditi svijest o tome što je sve cyberbullying, odnosno što ne smije nikako raditi i govoriti u grupi, odnosno na internetu. Mora biti svjesno da se poruke mogu „izvući“ čak i kad ih ono obriše, da mogu postojati snimke ekrana i slično. I ne smije misliti da će ono što napiše na internetu jednostavno nestati nakon što to izbriše.
Ponašaj se onako kako želiš da se i dijete
Ovo ne treba posebno pojašnjavati. Ako imate obiteljsku grupu na nekoj od aplikacija, a možda bi bilo dobro to imati kao primjer, pripazi na to kako se ponašaš u njoj, pripazi na to kako se izražavaš, što od djeteta tražiš, što šalješ. Budi primjer koji će dijete slijediti.
Kad smo kod tog, samo usput, pokušaj se izražavati gramatički pismeno i punim riječima i rečenicama, a isto traži i od djeteta. Znaš zašto to govorimo, zar ne?
