Powered by:
U svojoj najnovijoj kolumni radijska voditeljica i influencerica, Nina Slišković Goleš progovara na temu percepcije novopečenih majki u očima društva, okoline, prijatelja i dragih ljudi koji nas često svojim izjavama mogu neugodno iznenaditi, ali i potaknuti na razmišljanje. Evo što na tu temu ima reći Nina koja je prije nešto više od osam mjeseci rodila svoje prvo dijete, sina Šimuna
„To je tako, svaka žena propadne jednom kad postane majka“ – izgovorila je, bez da je trepnula, jedna moja mlada i očito vrlo nepromišljena kolegica, te nastavila svoj elaborat o ženama koje naočigled fizički propadaju nakon poroda. Da u tom trenutku nisam sama bila na putu da postanem majka (što ona još nije znala) vjerojatno bih se upustila u jednu rundu borbe s vjetrenjačama u pokušaju da joj dokažem koliko je plitka, površna i u svakom pogledu nemilosrdna (kako prema majkama, tako prema ženama generalno) ova njezina izjava, ali sam umjesto toga samo par puta duboko udahnula i izdahnula, brojeći do deset, pa nastavila dalje sa svojim životom. Ali ne mogu reći da mi ta rečenica nije još koji put kasnije prošla glavom. Ne zbog preispitivanja, nesigurnosti ili provjeravanja istinitosti njene tvrdnje, već više zbog konstantnog šoka činjenicom da jedna žena može takvo nešto prevaliti preko usana.
Neću nikada zaboraviti dan kada sam dobila fotografije s prvog fotkanja sa svojim sinom, neka dva mjeseca nakon poroda. Sjećam se točno svog osjećaja kad je na dan fotkanja fotografkinja došla kod nas doma, a ja sam bila sva u nekom „ajde da to odradimo čim prije i bezbolnije, čisto da imamo lijepe uspomene u albumu“ tonu. Tako je i bilo... Fotkanje smo zbog bebe odradili u takvoj brzini da nisam očekivala nikakav spektakl od materijala. A onda kad su mi stigle gotove fotografije nisam mogla sebi doći... Listam, gledam, divni momenti roditeljstva i ljubavi uhvaćeni u kadar, i neka potpuno druga ja na slikama. Ono što me šokiralo je ta neka moja nova i do tad neviđena opuštenost koja se osjećala i vidjela na svakoj fotografiji. I onda shvatim da je to moje malo čudo od djeteta od mene u sto pogleda napravilo puno opušteniju osobu. Valjda se sav kapacitet neopuštenosti slio u smjeru uloge mame i brige za njega, pa je nije ostalo puno za područja poput „kakva mi je frizura“, „jesam li se dobro namjestila“ i „paničarenje oko milijun nebitnih stvari dnevno“. Te fotografije su jasno pokazale ono što mi se dogodilo u životu od kad sam fokus sa sebe prebacila na drugo biće.
Znači li to da sam propala?
Ako si od one sorte ljudi koja drugu ženu validira prema manikuri, vremenu provedenim pred ogledalom, redovitoj frizuri ili skockanosti od jutra do mraka, o, da, onda sam definitivno propala. U mom je rasporedu veliku većinu dana deficit vremena za sređivanje, jutarnja rutina mi je sa sat vremena spala na sasvim dovoljnih desetak minuta, vani najčešće izletim u najudobnijoj ili najpraktičnijoj kombinaciji, umjesto lakova za nokte i setova za manikuru moj kozmetički stolić je zatrpan Poopeys pelenama, a u trgovinama umjesto savršene nijanse ruža sve češće tragam za savršenim vlažnim maramicama (Poopeys vlažne maramice s 98% vode, mali hint da mamama skratim muke). I s velikim ponosnom ću reći da me za „propadanje“ takve vrste nije ni najmanje briga.
Jer u životu postoje puno veće i važnije stvari prema kojima bismo jedni druge (a posebno jednE druge) trebali vrednovati. I volim vjerovati da su svi bitni ljudi u mom životu na onoj strani kojoj su prave vrijednosti jasne, a isto tako se volim nadati i da je velika većina svih ljudi generalno također na toj istoj strani. Ono što u mojim očima ljude sortira po ljestvici propadanja i nepropadanja je puno konkretnije od trivijalnih i površnih stvari poput koliko bad hair dana si pojedinac smije dopustiti i je li neka žena dovoljno često sređena. Na kraju krajeva, percipiranjem drugih žena kroz izgled i vrijeme koje ulažu u brigu za svoju vanjštinu je za mene šamar svim onim ženama koje su se kroz povijest borile da nas dovedu ovdje gdje smo danas, ili barem gdje bi većina nas trebala biti.
A gdje je točno to? Miljama daleko od one izjave s početka. Izjave koja nije samo bezumna uvreda mamama i potpuno nerazumijevanje njihove primarne funkcije i brige, već je uvreda svim ženama generalno, jer nas se u par nepromišljenih riječi svelo samo i isključivo na naš izgled i ulaganje u njega.
Vjerujem da ne postoji ni jedna mama na ovom svijetu koja se nije u nekom trenutku pogubila u svojoj novoj ulozi. Nema one koja se nije u pokušaju usklađivanja svog života prije bebe i svog života s bebom zabrinula oko toga gubi li sebe i hoće li ikada više pronaći balans i u danu stići sve ono što bi htjela ili trebala. I sama sam od poroda na dalje prolazila kroz milijun faza i raspoloženja pokušavajući sastaviti novu sebe koja će biti zadovoljna i sobom i svojim životom i svojim dnevnim rasporedom i vremenom uloženim u sebe (za što god ga pojedina mama bira koristiti). U svemu tome mi nikako nije trebao još i faktor nerealnog očekivanja okoline o tome kako bih u pojedinom trenutku trebala izgledati.
U svemu onome što nas u majčinstvu opterećuje ovo nikako ne bi trebala biti još jedna stavka. A u moru onih dana koje smo u životu odradile opterećujući se frizurom, tenom, time kako nam traperice stoje i koliki nam je opseg struka, pravo je osvježenje probuditi se jednog jutra, pogledati se u ogledalo i ne brinuti oko ničega navedenog.
Na kraju krajeva, prelijep je osjećaj znati jednom u životu da brigu trošiš na prave stvari!
Poopeys pelene novi su PEPCO hit proizvod, a pronaći ih možete u tri veličine. Pelene uspješno odgovaraju na sve zahtjeve mama: omogućavaju mališanima maksimalnu slobodu pokreta uz najvišu razinu udobnosti i higijene. Tu je i posebna upijajuća jezgra koja omogućava automatsko upijanje vlage, a prozračni, mekani materijal osigurava prolaz zraka i omogućava koži da diše bez izazivanja iritacija. Sve to prati i zaigran dizajn te uobičajeno povoljna cijena! Saznajte više na www.pepco.hr
