Powered by:
Koliko god bila korisna, tehnologija ima negativne strane i zato je važno da mi kao roditelji djeci osiguramo što sigurnije navigiranje online svijetom bez žrtvovanja digitalne pismenosti. U tome će pomoći Centar za sigurniji internet koji u suradnji s A1 Hrvatska stvara siguran online prostor za djecu i mlade, a svojom donacijom ih i vi možete podržati.
Bez obzira na uzrast, internet nam je svima zanimljivo mjesto na kojem tražimo baš sve - od ideja, savjeta, recepata, inspiracije, zabave, posla pa čak i prijatelja. Ova nepresušna virtualna lokacija mnogima je prvo odredište na koje odlaze čim se probude i zadnje što posjete prije spavanja, bili toga svjesni ili ne. Upravo je ta nesvjesnost oko količine vremena koje provodimo online ono što ostavlja velike posljedice na tijelo i um.
Na to su posebno osjetljivi najmlađi, što pokazuje i istraživanje koje su proveli A1 Hrvatska i agencija Kvaka u studenom i prosincu 2022. godine. Više od 46 % djece u dobi između 11 i 13 godina svakodnevno provodi više od četiri sata na internetu, a čak ih se 53 % slaže da je sadržaj nerijetko neprikladan, vulgaran i strašan. Budući da je lakše širiti mržnju pod krinkom anonimnosti, internet je postao i mjesto prepuno zlostavljača, što primjećuju i klinci: 72 % njih će se složiti da je život na mreži puno toksičniji od onog uživo jer je cyberbullying posebno izražen.
Ovako ozbiljan problem zahtijeva i jednako ozbiljan pristup pa je tako nastao program Centar za sigurniji internet (CSI) udruge Centar za nestalu i zlostavljanu djecu koji se bavi zaštitom djece i mladih na internetu. Iako djeluje nacionalno, zbog nedostatka stručnjaka i resursa, svoje podružnice zasad ima u samo dva grada – u Osijeku i odnedavno u Zagrebu, zahvaljujući suradnji A1 Hrvatska i CSI-ja. Vođeni zajedničkim ciljem stvaranja sigurnog online prostora za djecu i mlade, A1 i CSI su na fundraising platformi Čini pravu stvar pokrenuli novi izazov pod nazivom Svako dijete je bitno, gdje god se nalazilo kojim se želi prikupiti 40.000 eura za mobilni tim Centra za sigurniji internet, a svojom donacijom i vi možete osigurati pristup ovom programu djeci iz svih dijelova Hrvatske. Izazov su pokrenuli i Marco Cuccurin i Nika Pavičić koji provode i projekt Gen Z Akademija powered by A1 u sklopu kojega će educirati učenike sedmog i osmog razreda o potencijalnim opasnostima u online svijetu.
Ozbiljan problem koji zahtjeva punu pažnju roditelja
Edukacija djece ključna je za zaštitu djece od cyberbullyinga i učinkovito stvaranje zdravog odnosa s tehnologijom, no jednako je važno educirati i roditelje o rastućem problemu. Zato smo se za savjet obratili Jadranki Orehovec, specijalistici kliničke psihologije i supervizantom kognitivno-bihevioralne terapije s bogatim iskustvom u psihoterapijskom, savjetodavnom i edukativnom radu.
Psihologinja Jadranka Orehovec
Najprije nam je pojasnila koje su najveće opasnosti i rizici koje internet predstavlja za djecu i mlade: "Tehnologija i internet su proželi živote naše djece i uz blagodati sa sobom nose visoku cijenu. Opasnosti nisu samo izlaganje neprimjerenim sadržajima, rizik od elektroničkog nasilja i razvoj ovisnosti (online igricama i slično) – nego je medij koji nudi brze nagrade i neprirodno visoku stimulaciju sam po sebi visoko adiktivan. Neprekidna stimulacija i konzumiranje novih, zanimljivih, zabavnih sadržaja izaziva nagli porast dopamina – neurotransmitera povezanog s užitkom, doživljajem nagrade i motivacijom". Pojašnjava kako svaka aktivnost koja tako 'neprirodno' podiže dopamin ima visok adiktivni potencijal, odnosno lako se na nju 'navući' te se razvija opetovano, kompulzivno, neumjereno korištenje, želja za novim sadržajima i nemogućnost da prestanemo. Bombardiranost podražajima tako djecu pretvara u pasivne konzumente, i to prvenstveno zabave.
"Današnje generacije nemaju više 'djetinjstvo s igrom' nego sve više 'djetinjstvo s mobitelom' pa on postaje centar njihova života – uz njega se okupiraju, zabavljaju, druže, umiruju, uspavljuju što se odražava na tjelesno i mentalno zdravlje, pa i neurorazvoj. Jedno je istraživanje iz 2016. pokazalo da prosječni korisnik u danu ima 2617 dodira s mobitelom, a 'teški korisnik' 5427! Mladi u prosjeku provedu 7 do 9 sati na pametnim telefonima – što su zastrašujuće brojke o tome koliko im vremena 'krade' od druženja s prijateljima i obitelji, sportskih aktivnosti, boravka na svježem zraku, istraživanja sebe kroz hobije, obavljanja školskih i kućanskih obveza, pa i od samog sna", upozorava psihologinja Orehovec.
Nezdrav odnos s tehnologijom utječe na neurorazvoj djeteta
Pojašnjava i kako se prekomjerno korištenje internet odražava na kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj djece: "Mozak, pogotovo djece i mladih, je plastičan i oblikuje se ovisno o tipu iskustva kojem je izložen. Brza tehnologija, kratki i 'nabrijani' sadržaji, bombardiranosti informacijama trenira mozak na površnu i fragmentiranu pažnju; na brzinsko skeniranje podražaja. Imamo pažnju zlatnih ribica jer kao što i one oko 7 do 9 sekundi promatraju novi podražaj, toliko i mi u prosjeku gledamo sadržaje dok skrolamo! Postajemo lijeni misliti – pa nam se djeca unatrag 10-ak godina 'poglupljuju', odnosno ostvaruju sve slabije rezultate na standardiziranim mjerama čitalačkih i matematičkih sposobnosti. Ne treba pamtiti jer pametni telefon pamti za nas, pa ni misliti jer nam ChatGPT piše seminare. Dio mladih danas je toliko 'uključen' u virtualnu stvarnost da im se pretapa s realnošću pa nemaju svjesnost o opasnostima, posljedicama djela i izbora (jer za sve postoji 'reset' dugme, samo klikneš undo ili restartaš novi nivo).
Dostupnost užitaka na klik čini da djeca ne razvijaju kapacitet za odgađanje gratifikacije i toleriranje nelagode i frustracije – koji su ključni za emocionalno sazrijevanje i formiranje karaktera i kapaciteta za ustrajavanja u ostvarivanju smislenih, vrijednih, dugoročnih ciljeva. Ovako se djeca i mladi uče samougađanju, impulzivnosti i slabe njihove strategije za suočavanje sa stresom. Oguglaju i otupe na uznemirujuće sadržaje. Dolazi i do deficita empatije – kapaciteta za suosjećanje s drugima koji se u nama kreira kroz stvarna, utjelovljena iskustva doživljaja emocionalnog stanja drugog, povezivanja i usklađivanja. Naše zrcalne neurone (važne za socijalnu imitaciju i učenje, pa i empatiju) aktivira vidjeti drugog u njegovoj neverbalnoj ekspresiji, biti tjelesno blizu, čuti glas, osjetiti cjelokupni životni i situacijski kontekst".
Dodaje kako smo društvena bića koja se trebaju osjećati povezano – kroz zajednička iskustva, koja su uvelike tjelesno-emocionalna. U stvarnoj interakciji s drugima komuniciramo neverbalno, dodirom, kontaktom očima; a zagrljaj i zajednički smijeh potiče lučenje hormona povezanosti – oksitocina. Svega smo toga zakinuti u virtualnom druženju gdje tražimo pažnju i povezanost – ali lajk je lak i iza njega možda čak nije stvarna osoba nego profil. "Orijentiranost na pojavnosti i izgled, individualni instant uspjeh i orijentiranosti na sebe stimulira narcizam. Istovremeno se na mrežama nude slike sjajnog života koji dodatno rasplamsava fantazije o posebnosti, ali i osjećaje neadekvatnosti. Prirodno smo orijentirani traženju ugode i izbjegavanju neugode – pa ćemo se lakše prepustiti 'mozak na pašu', nezahtjevnim sadržajima i hedonističkim užicima, samougađanju i bježanju od problema i frustracija u virtualne svjetove", zaključila je.
Utjecaj je vidljiv i na mentalnom zdravlju, a ostavlja velike posljedice
Od porasta korištenja pametnih telefona uočava se porast u razini depresivnosti i anksioznosti kod djece i mladih, porast u stopama samoozljeđivanja i suicida, a psihologinja Orehovec navodi i zašto: "Društvene mreže su platforma za uspoređivanjem s retuširanim, ušminkanim životima milijunima drugih, a pogotovo su ranjive mlade djevojke i dolazi do globalnog trenda porasta depresivnosti i anksioznosti već i kod djevojčica pretpubertetne dobi. Tu je i fenomen "Sephora kids", odnosno orijentiranost na izgled, pojavnost, rano šminkanje, nezadovoljstvo kožom, izgledom – kod djevojčica koje su u ovoj dobi izrazito osjetljive i imaju krhke slike sebe. Javlja se i osjećaj FOMO (fear of missing out) – kad te nitko ne lajka, ne prati, ne uključuje u aktivnosti, što utječe na sklonost depresivnosti. Sve ovo se u vidu emocionalno zaraznih trendova kroz mreže probija do naše djece".
Ističe kako je adolescencija period osjetljivosti mozga na razvoj ovisnosti, a da djecu, ostavljajući s 'legalnom drogom' na dohvat ruke, prepuštamo samima sebi. Zato se kod mnogih razvija potraga za brzim užicima i stimuliranost virtualnim aktivnostima zbog čega se 'isključuju' iz stvarnih života i obveza. Sve to utječe na njihovo školovanje, odnose te opće funkcioniranje. "Oko 2 do 10 % dječaka razvija bihevioralne ovisnosti (ovisnosti o aktivnosti) – kao što su video igrice, online klađenja, pornografija... Socijalni psiholog Jonathan Braidt postavlja snažno pitanje: 'Koji je drugi uređaj koji oštećuje 2 do 10 % korisnika koji bismo dopustili?' A upravo to ovi uređaji čine našoj djeci i mi ne poduzimamo dovoljno čvrste mjere da to spriječimo", upozorila je psihologinja.
Kako roditelji mogu razgovarati s djecom o sigurnom korištenju interneta i prepoznavanju potencijalnih prijetnji
Kao najvažniju stvar, psihologinja Orehovec ističe njegovanje kvalitetnih odnosa s djetetom kroz psihološku prisutnost i uključenost u njihove živote, slušanje bez osuđivanja, razvojno prikladnu brigu o sigurnosti balansirano s dopuštanjem prikladne slobode. Sve to omogućava da se dijete osjeća i sigurno s roditeljem podijeliti dileme i izazove s kojima se nosi.
"Kako učimo dijete da se ponaša sigurno u stvarnom životnom okruženju i prepozna opasnost i postepeno, prikladno gradi povjerenje u odnosima – tako ih učimo i u virtualnom okruženju. Kako neće dijeliti osobne informacije ili uspostavljati neprikladan kontakt s nepoznatim osobama na ulici tako neće prihvatiti zahtjeve za kontaktima, dijeliti osobne podatke s virtualnim neznancima, ili dijeliti intimne sadržaje ni sa poznatim osobama.
Podijelila je i nekoliko iznimno korisnih savjeta kako to iz teorije pretvoriti u zaista korisnu praksu: "Ograničiti korištenje i dostupnost, postaviti jasna pravila i koristiti digitalne alate za nadzor. Ograničenja za društvene mreže idealno do 16. godine, a pametnih telefona do 12., smanjuju izloženost riziku. Djeca uče iz primjera, pa ako i sami 'visimo' na tehnologiji i oni će tome biti skloniji. Uklopiti kvalitetne sadržaje i aktivnosti u obiteljski život".
Otpor djece prema novim pravilima će se javiti, no i tu postoji rješenje
"Kad nam je dopamin neprirodno stimuliran, obične dnevne aktivnosti i obveze doživimo gotovo kao tjelesno neugodne, slično ovisniku u fazi susprezanja od sredstva ovisnosti. Kad ih 'skineš' s tehnologije, neka djeca su kao da ih 'ugasiš' jer im 'obični' život bez dodatne stimulacije (glazba u podlozi, paralelno igranje igrica, dopisivanje) je 'bljutav' i jednoličan pa se od dosade i frustracije 'gase'. Drugi pak osjećaju nemir, razdražljivost, tjeskobu, ljutnju, uznemirenost i otpor zbog spriječenosti korištenja. Sve je to pokazatelj da je u zoni problematičnog korištenja. Neka djeca intenzivnije i burnije reagiraju što dovodi do popuštanja roditelja. Važno je zadržati mirnoću, ćvrstoću i dosljednost unatoč frustraciji i nagovorima", savjetuje.
Kao još jedno rješenje predlaže da dogovorite vrijeme korištenja: "Neka im analogni sat bude u vidnom polju, najavite prekid 5 minuta prije (dodirom ili ulaskom u vidno polje djeteta). To će biti alarm za 'buđenje' iz duboke unesenost u igru koja nekad izgleda kao trans. Dopustiti po potrebi 1 do 2 minute da dovrši nivo, te pogasiti i dati mu vrijeme da se prebaci na drugu aktivnost. Bolje je da igrice budu dozirane tijekom tjedna (ili prebačene na vikend), da slijede nakon obavljanja obaveza, jer je prebacivanje s užitka igranja na napore obaveza izvor konflikta i stresa".
Vrijeme bez roditeljskog nadzora posebno je problematično. Psihologinja savjetuje da je katkad dovoljan softverski nadzor, no da je u ekstremnijim mjerama opcija i 'zaključavanje' tehnologije: "Kad dijete u stvarnom životu ima kvalitetne sadržaje, aktivnosti i odnose – onda će želja za korištenjem biti manja i moći će je kontrolirati".
Metode za promicanje digitalne pismenosti među djecom kako bi postali odgovorniji korisnici interneta
Jedna od glavnih metoda je da roditelji djecu uče svojim primjerom odgovornog, razumnog korištenja te direktnim razgovorima o opasnostima pretjeranog korištenja općenito, te izlaganja neprimjerenim i štetnim sadržajima. Osim toga, Orehovec savjetuje i dane 'dopaminske detoksikacije' – nekorištenja tehnologije kojima se oporavlja naš disreguliran dopaminski sustav. Ističe da je dobro da tehnologija nije u sobama djece, van nadzora odraslih te savjetuje povremeno pogledati što dijete konzumira, razgovarati o tome što je vidio, čuo i postaviti softvere roditeljskog nadzora koji ovisno o dobi djeteta blokiraju neprikladne stranice i sadržaje.
"Roditelj voli i vodi – postavlja jasne i čvrste granice štetnim utjecajima i uči djecu zdravim vrijednostima i navikama. Ovo je jednostavno, ali nije lako provesti u djelo, pogotovo sa sveprisutnom tehnologijom. Zato je nužno i zajedničko postavljanje granica tehnologiji, educiranje i opismenjavanje u školama i zajednicama. Roditelj se time osnažuje za suočavanje s novim tehnologijama i trendovima", zaključila je.
Još jedna važna stvar je ritam i struktura našeg obiteljskog života koja treba odražavati vrijednosti koje su nam bitne – brigu o zdravlju, odgovornost prema obvezama, učenje i rad, odmor i opuštanje kroz kvalitetne, raznovrsne sadržaje, druženje, bavljenje hobijem, zajedničke kvalitetne aktivnosti, posjeti obitelji i prijateljima, aktivni vikendi u prirodi. Sve to djecu upliće u stvarni svijet i život i daje im čvrsto korijenje, uči ih kako balansirano i kvalitetno živjeti.
Na vrijeme prepoznajte kada je potrebna stručna pomoć
Psihologinja Orehovec napominje da dobar odnos roditelj – dijete omogućava da oni s vama mogu podijeliti ono što im se događa i što ih muči bez straha da će biti osuđeni, kažnjeni, posramljeni. Tako ćemo pravodobno saznati o problemima, prije nego eskaliraju i lakše će biti naći konstruktivna rješenja: "Osnažite ih da postave granice, ponašaju se sigurno i postepeno grade povjerenje u odnosima".
"Što je mlada osoba 'gladnija' pažnje, frustriranija i nezadovoljnija – više će bježati u virtualni svijet i biti ranjivija na virtualne predatore. Uočite znakove uvlačenja u virtualni život, kao i znakove uznemirenosti i promjene koje ukazuju da je dijete u problemu. Pokažite mu da ste tu za njega jer vam je njegova dobrobit važnija od svega (poslovnih obveza, TV-a, čišćenja...). Pružite potporu i konkretnu pomoć u nošenju s problemom – od toga da blokira ili stiša uvredljive poruke, prijave školi ili od providera tražite da se maknu uvredljivi sadržaji", savjetuje.
No čak i kada implementiramo sve ove savjete, situacija može eskalirati i tada će biti potrebno potražiti stručnu pomoć. Prepoznati taj trenutak nije uvijek lako, no psihologinja ističe sljedeće: "Pretjerano je zaokupljen tehnologijom – puno vremena provodi uz mobitel i sve što radi gravitira k mobitelu. Gubi interes za druge aktivnosti, povlači se od druženja s prijateljima, virtualna druženja su češća od stvarnih, u igri s vršnjacima sve se vrti oko tehnologije... Postaje nemiran, dosadno mu je, razdražljiv, 'nabrijan', ima ispade ljutnje kad je prekidan ili spriječen u korištenju. Navučen je na igrice i ne može prestati, buni se na ograničenja, krši dogovore i kriomice uzima mobitel. Teško se isključuje iz virtualnog i uključuje u stvarni svijet. Ne doživljava ugodu, zadovoljstvo u dnevnim, stvarnim životnim iskustvima i situacijama. Zanemaruje obveze, povlači se, dolazi do pada u ocjenama ili interesu za druge aktivnosti".
Donacijom pomozite svakom djetetu osigurati sigurniji boravak u online svijetu! Višegodišnja suradnja A1 Hrvatska i Centra za sigurniji internet temelji se na zajedničkoj viziji interneta kao sigurnog online prostora. Upravo zato je na fundraising platformi Čini pravu stvar pokrenut izazov pod nazivom Svako dijete je bitno, gdje god se nalazilo kojim se želi prikupiti 40.000 eura za mobilni tim Centra za sigurniji internet. Mobilni tim putuje u razne dijelove Hrvatske te pruža pomoć djeci i mladima koji se suočavaju s bilo kojim oblikom zlostavljanja u online svijetu.Tim kroz suradnju s brojnim institucijama zajedničkim snagama pomaže u zaštiti najranjivijih skupina na internetu, a vaša će donacija pomoći osigurati da njihova stručna pomoć dođe do svakog djeteta kojem je potrebna pomoć.
