Powered by:
Koliko bi trebale bebe biti stare kada dođe vrijeme da počnu spavati same? Iako najnovije smjernice za sigurno spavanje sugeriraju da roditelji dijele sobu sa svojom djecom dok ne napune najmanje 12 mjeseci, novo istraživanje otkriva da to možda nije najbolja stvar ni za bebu ni za ostatak obitelji.
Prošlog listopada, Američka akademija za pedijatriju (AAP) objavila je preporuke koje sugeriraju da roditelji dijele sobu, ali ne i krevet s bebama, barem tijekom prvih šest mjeseci života (idealno godinu dana) kako bi smanjili rizik od sindroma iznenadne dojenačke smrti (SIDS).
Još uvijek nije jasno zašto točno dijeljenje soba dramatično smanjuje vjerojatnost SIDS-a, ali smatra se da dolazak drugih ljudi u sobu čini bebu opuštenijom, što može dovesti do smanjenog rizika. Držanje bebe na dohvatu majke također olakšava dojenje, što samo po sebi dokazano smanjuje rizik od SIDS-a za 70 posto.
Zadržavanje djeteta u roditeljskoj spavaćoj sobi prvih 12 mjeseci također može pomoći u jačanju vaše međusobne veze. "Odnos roditelja i djeteta uvelike se poboljšava omogućavanjem djetetu da što duže spava u roditeljskoj sobi", kaže doktor S. Daniel Ganjian, pedijatar u Zdravstvenom centru Providence Saint John u Santa Monici u Kaliforniji. Beba nauči da može računati na to da ćeš ti biti tamo dok se ona prilagođava životu izvan maternice, objašnjava, a tješe je zvukovi tvojega disanja, prenosi What To Expect.
Kada govorimo o donošenju odluke o preseljenju u vlastitu sobi ili krevet, ističe psihologinja Sunčana Rokvić iz Telefončića – Savjetovališta za rani razvoj djece, to se obično događa kada jedna od strana, ili roditelj ili dijete poželi i za to ne postoji određena dob. Ako su odluku donijeli roditelji, lakše će je objasniti djetetu koje je napunilo dvije godine, nego maloj bebi jer se dvogodišnjaku lakše mogu objasniti želje o odvojenom spavanju.
Prelazak treba napraviti postupno i to tako da se dijete prvo privikava na samostalno umirivanje kad se noću budi
"Možemo mu dati nekog 'ljubimca' da s time spava i slično. Ako se radi o mlađem djetetu, također je važno da ne radimo nagli prelazak i da odgovaramo na djetetove potrebe za našom blizinom, strpljivo ga uspavljujemo i tako dajemo poruku da je sve ok, da smo mi tu ako nas zatreba i slično. Ako dijete izrazi samo želju da želi ići u svoju sobu i svoj krevet, taj će prelazak biti gotovo bezbolan. No ponekad roditelji ne mogu dočekati taj trenutak i onda oni pokreću inicijativu odvojenog spavanja", kaže Sunčana Rokvić.
Pedijatrica dr. Giovana Armano smatra kako je dijete od godine dana starosti potpuno spremno da bude samo u sobi. No, u tom slučaju je preporučljivo da dječja soba ne bude izolirana i udaljena od spavaće sobe.
Nova studija, objavljena ovog mjeseca u AAP-ovom časopisu Pediatrics, sugerira da dijeljenje sobe može donijeti bebama značajne nedostatke - uključujući kraće trajanje sna. No, ta odluka, u svakom slučaju ovisi o tebi i o onome što je tebi ugodno.
No, kad premjestiš bebu u vlastitu sobu, nemoj se šokirati ako tvoj mališan 'protestira' nekoliko noći kad ga ostaviš da spava. Ako se to dogodi, preporuke su da se malo pričeka kako bi vidjela hoće li se beba sama umiriti. Ako ne, neki pedijatri savjetuju da jedan od roditelja ode u sobu, uzme dijete u ruku i lagano ga potapša po leđima i zagrli, ali ne više od toga, kako se plakanje i vika ne bi pretvorile u rutinu kojom će vas konstantno zvati k sebi, u novu sobu.
Uvijek postoje iznimke. Neki roditelji i djeca ipak duže dijele sobu ili krevet, a u tom slučaju, savjetuje defektologinja Ana Rajić, u dobi od četiri godine dijete je svakako spremno na preseljenje u svoju sobu te ističe kako je važno polako graditi navike. "Primjerice, ako je dijete naviknuto zaspati u tvojem krevetu, prvi korak je naučiti ga da samo zaspi u krevetu, bez tvoje prisutnosti uz njegovo uzglavlje. U tome će možda pomoći lagana svjetlost iz hodnika ili obećanje da ćeš u više navrata provjeriti je li OK. Uvjerite dijete da je sigurno te da ste vi vrlo blizu i ne biste trebali imati problema", savjetuje defektologinja te preporučuje utvrditi i rutinu odlaska na počinak kako bi se dijete osjećalo sigurno i zaštićeno.
Ipak, dobro je i djetetu dozvoliti da, unutar postavljenih pravila, nešto i samo izabere. Primjerice, pitaj ga želi li prije spavanja čuti priču ili pogledati crtić. Vrlo je važno i da u sobi, u kojoj dijete spava, nema televizora. "Sat vremena prije odlaska na spavanje dijete treba prekinuti gledanje televizije i igranje. Vrlo je važno da dijete koje uranja u san boravi u mirnom okruženju", kaže defektologinja te naglašava kako je svako dijete jedinstveno i posebno pa ne postoji siguran recept kako uvesti navike spavanja.
Kad je riječ o premještanju bebe u njegovu vlastitu sobu, zapamti da je to prilično zamršen proces. Čak i ako imaš nekoliko teških noći, tvoje će dijete naučiti voljeti svoj novi prostor za spavanje ako mu pružiš tu mogućnost.
Neka igre na otvorenom počnu! Klikni & Uštedi!
