Pročitajte priče kojima je nominirano deset finalista i glasajte za vrtiće koji će osvojiti potporu u vrijednosti od 3000, odnosno 2000 eura
Portal missMAMA i Pampers ponudili su vam priliku da pomognete vrtiću kojem želite, a vi ste to objeručke prihvatili! Pred vama je 10 najboljih priča pristiglih tijekom trećeg kruga natječaja Digni prstić za svoj vrtić. Priče koje dobiju najviše glasova priskrbit će nagradu vrtićima koji su predstavljeni u pričama.
Glasovanje će trajati od 21. ožujka do 31. ožujka. Glasovi čitatelja odlučit će koje su priče najbolje, pa će vrtić s pričom koja osvoji najviše glasova dobiti potporu u vrijednosti od 3000 eura, dok će idući po broju glasova dobiti potporu od 2000 eura.
Pročitajte priču s kojom je nominiran DV Pčelica, Čazma
POSEBAN KUTIĆ ZA TENIN VRTIĆ
Tena je tog dana, kao i obično, doskakutala na igralište u blizini svoje kuće. Na klackalici je sjedila djevojčica. Gledala je hoće li joj tko prići. „Kako se zoveš?“ – upita Tena. „Lana“ – odgovori djevojčica. Oči joj se raširiše od sreće kada je vidjela da Tena sjeda na drugu stranu klackalice. Igralište su ubrzo prekrile sitne stope i zvonki smijeh u kojem je prednjačila Tena. Tobogan je ubrzo postao kula u kojoj je živjela Zlatokosa, mali stupovi patuljci, a Lana je dobila ulogu Snjeguljice.
I gle, stvarno je mogla čuti pjesmu „Haj, hoj, haj, hoj!“ kojom su ta mala bića odlazila na rad u rudnik. Vidjela je i sebe kako im maše, kuša hranu iz malih tanjurića i liježe u njihove krevetiće. Ali, gle, na drugoj strani već je čekao gusarski brod i strašni kapetan Kuka. Oh, kako je to bila hrabra borba! I baš kad je bitka bila pri kraju, ugledaše penjalicu koja ustvari nije bila penjalica već kuća majstora Mrkonje kojoj je prilazio šegrt Hlapić. Hm, iskreno, više ni Tena ni Lana nisu bile sigurne tko je Gita, a tko šegrt Hlapić.
I baš kad ugledaše šumu Striborovu, male Domaće kako iskaču iz vatre, začuše glas: „Lana, vrijeme je za lijek!“. Majka se iznenadi ugledavši neobično rumeno lice svoje djevojčice, sjajne oči i širok osmijeh koji već dugo nije vidjela. Naime, Lana je već neko vrijeme bolovala i često se osjećala usamljeno. Nije ni stigla prepričati majci tolike doživljaje; u kakav se svijet pretvorilo malo igralište na kraju ulice, kakva su ga bića i junaci pohodili. Polako se mračilo, ali vatra je još dogorijevala, baš dovoljno da mahne Maliku Tintiliniću i obeća: „Do skorog viđenja!“. Tko zna kakve pustolovine čekaju Tenu i Lanu na malom igralištu na kraju ulice. Na trenutak, nestala je i bolest s rumenog lica djevojčice Lane.
Tena joj je obećala još puno novih priča koje zapravo žive u slovima i slikama posebnog kutića njenog vrtića „Pčelica“. Tamo se inače voli zavući sa svojim prijateljima i čitati, a sada će potražiti nove priče za prijateljicu Lanu. Jedino, kad bolje razmisli, rado bi proširila taj svoj mali svijet novim šarenim knjigama i slikovnicama. Dok je zatvorila oči, ugledala je nove police pune knjiga, ugodne meke fotelje na kojima se udobno smjestila sa svojim malim prijateljima. Sasvim lako mogla je zamisliti kako upoznaju nove likove koji se vješto kriju iza mirisnih korica. Možda i Lana kada ozdravi krene u njezin vrtić, a Tena je želi spremno dočekati. Do tada, nosit će priče koje ima na malo igralište na kraju ulice.
Tekst napisala odgojiteljica Lidija Štajduhar
