Razgovor s malim djetetom uistinu može biti izazovan zadatak, ali važno je znati kako se ponašati u ključnim trenucima dana kako bi se uspostavila kvalitetna komunikacija. Dječja psihologinja Laverne Antrobus ističe važnost tona glasa i načina na koji govorite. "Kao roditelj, morate biti malo kao glumac - nitko vam ne kaže kad postanete roditelj koliko ćete različitih uloga morati preuzeti. Jedan trenutak, budete klaun - drugi trenutak, istražitelj."

Antrobus vjeruje da su vještine komunikacije s malom djecom ozbiljno podcijenjene. Ona tvrdi da te vještine mogu pomoći u pripremi djece "za ostatak njihovog obrazovanja" - i kako se s njima razgovara ima velik utjecaj na njihov rast i razvoj.

Evo njenih savjeta za komuniciranje s malom djecom tijekom tri ključna trenutka u danu.

Neverbalna komunikacija Jezik beba: Prepoznaj znakove kojima komuniciraju

Kada kažu 'ne'

Ako se dijete opire određenim stvarima, bilo da je riječ o igranju nečega novo ili oblačenju, primamljivo je nametnuti svoju volju. Ali Antrobus predlaže da preformulirate njihovo 'ne' u svojoj glavi.

"Prihvatite to kao izraz vašeg djeteta da ne zna točno što učiniti. [To je njihov] brz način odbijanja zahtjeva, jer u tom trenutku jednostavno ne razumiju što se događa.

"Budite prilično znatiželjni i pitajte zašto je to 'ne'. Veselo pitajte 'Što se događa?' To može biti reakcija od straha, možda ne žele nešto učiniti, [pa pitajte] mogu li pomoći? Može li tata pomoći? Što možemo učiniti? Što možemo učiniti zajedno?"

"Osjećaj da je netko s njima i spreman im je pomoći" zaista pomaže, kaže ona. Kada dijete kaže 'ne', to može biti zato što se boji neuspjeha.

Ako dijete kaže 'ne' na večeru, na primjer, ona predlaže da napravite pauzu. "Recite, 'OK, možda danas nisi gladan, samo ćemo pričekati'. Pritisak s roditeljstvom je da sve radimo prema nekom ritmu. A ponekad to može nadmašiti našu bolju reakciju na ono što se događa."

Ako kažu 'ne' na odlazak u vrtić ujutro, primjerice, možete reći stvari poput: "Mislim da bi tvojim prijateljima mogao nedostajati danas u vrtiću, [ili] reći ću ti nešto, idem obuti moje cipele, hoćeš li obuti svoje cipele? Nježno odite korak naprijed.

"Što radite je pružanje neke vrste skele za malu osobu koja osjeća da ne može nešto učiniti."

savjeti stručnjaka Savjeti logopeda: Kako potaknuti razvoj govora kod neverbalne djece

Tijekom ispada bijesa

Psihologinja Antrobus želi uvjeriti roditelje da su napadi bijesa apsolutno normalni. "Trebaju se dogoditi u dobi od jedne do tri godine jer ako se dogode u pravoj razvojnoj fazi, imamo dobre šanse da djeca to prođu."

Ali ključno je kako u tom trenutku obraćate pažnju na svoje dijete, kaže ona. "Ako dijete nauči da svaki put kada ima napad bijesa, dobije masu roditeljske pažnje, onda će to uvijek raditi."

Savjet psihologinje je da napravite korak unatrag, bez doslovnog odlaska. Postavljanje pitanja poput "kako si?" i "kako ti mogu pomoći?" pokazuje djetetu da znaš da se "nešto događa" i "tu si da pomogneš".

Vrijeme je važno. “Morate biti prilično pažljivi kao roditelj u trenutku kada mislite da bi [napad bijesa] mogao prestati. Uskočite i recite, jesi li spreman? Ne? Natrag na ispade, povucite se ponovno…”

“U osnovi, zapamtite da je to stvarno jako važno u tim trenucima – oni se s nizom stvari koje im mogu stvarno zbrkati mali um i zapravo ne znaju zašto to rade. Naš je posao pomoći im da se vrate.”

U dječjim vrtićima, kaže da često čuje rečenicu: "Oh, danas nije dobar dan, zar ne?", što pokazuje da odrasla osoba primjećuje i prilagođava se njihovom ponašanju. "Svako ponašanje ima značenje", naglašava ona. "I to možete razotkriti s njima."

Smiri se! Ovo je najgora rečenica koju možeš reći djetetu kad se boji ili ima napadaj bijesa

Kad ih ostavljate u vrtiću

Način na koji ostavljate svako jutro dijete u vrtiću je ključno, kaže psihologinja . “To je često najteži dio dana, ali je najvažniji za mnogo djece koja se jako teško snalaze u tim prostorima. To je zato što se doslovno osjećaju ostavljenima – ne samo ostavljenima, već napuštenima.”

Bez obzira na to što roditelji žure na posao, Antrobus predlaže da potrošite pet ili sedam minuta kako bi to bilo što jednostavnije. Glavna stvar koju im trebate reći jest da ćete, iako odlazite, i dalje misliti na njih. Kada dođete po dijete u vrtić važno im je reći nešto poput: "Mislila sam na tebe i sve ono što si radio u vrtiću".

selektivno slušanje Izgubljeni u prijevodu: Što roditelji kažu, a što djeca čuju?