Epiziotomija na porodu: Zašto se izvodi i kako izbjeći urez međice?
"Neozlijeđena međica dugo je vremena predstavljala dokaz vještine primalja u obavljanju normalnog porođaja, a do 1970-ih godina primalje epiziotomiju nisu upotrebljavale. Različiti tehnički postupci u trudnoći, porođaju i nakon poroda kao što su pretrage u trudnoći, indukcija poroda, porodničke operacije, epiziotomija postaju rutina", piše Hrvatska udruga za promicanje primaljstva.
Urezivanje međice (epiziotomija) u našim rodilištima je česta praksa, posebno kod prvorotkinja. Međutim, prema spoznajama Svjetske zdravstvene organizacije, ne postoji vjerodostojna opravdanost za rutinsku epiziotomiju, a prema njihovim preporukama broj epiziotomija ne bi trebao prelaziti 20 posto, a optimalan postotak bi trebao biti oko 10 posto.
Iz mnogih studija zaključak je da je jedina opravdana indikacija za epiziotomiju fetalni distres i hitno dovršavanje porođaja koje uključuje porodničku operaciju, ali dugo vremena su glavne indikacije za epiziotomiju bile:
- fetalni distres
- prvorotka
- nepravilnosti stava
- veliko dijete
- sprečavanje ruptura 3. i 4. stupnja
- sprečavanje urinarne inkontinencije
- lakše šivanje ravnih rubova epiziotomije
- sprečavanje intrakranijalnog krvarenja kod djeteta
Zagovornici epiziotomije opravdavaju njenu upotrebu sljedećim argumentima, a oni koji ne zagovaraju epiziotomiju većinu su toga opovrgli:
- sprečavanje ruptura
- kasnija urinarna inkontinencija
- omogućavanje lakšeg šivanja i lakšeg cijeljenja rane radi ravnih rubova rane
- skraćuje se drugo porodno doba i time sprečava fetalni distres
- poboljšava spolni život žena i njenog partnera
"Nekad se epiziotomija radi samo zato da bi se skratilo drugo porođajno doba, što nema pravog medicinskog opravdanja. Ponekad se žurimo da bi sve išlo po planu. Vrlo je vjerojatno da trajanje drugog porođajnog doba neće imati lošeg utjecaja na zdravo dijete. Mnogo je vjerojatnije da će snažno tiskanje, ekspresija po Kristelleru ponovljena više puta, postati uzrokom djetetove patnje", piše Hrvatska udruga za promicanje primaljstva.
"Epiziotomija ne smije biti uzrok za sprečavanje intrakranijalnog krvarenja kod prijevremeno rođene djece ili djece niske porođajne težine, jer se njena upotreba u tim slučajevima pokazala neutemeljenom. Ako je dijete koje se rađa prematurno, a rodilja višerotka, tada će lagano, postepeno tiskanje biti korisnije od epiziotomije i naglog izlaska glavice".
Mnogi zagovornici epiziotomije tvrde da je bolje napraviti kontrolirani urez međice nego pustiti da prirodno popuca.
"Nema smisla, a nema ni neke medicinske podloge smatrati manji razdor ili laceraciju nekom katastrofom. Manji razdori međice brzo zaraštavaju, priroda se je pobrinula da ih predvidi. Ne izazivaju veće boli niti dugotrajne teškoće, a upravo se time bitno razlikuju od većine zaštitnih epiziotomijskih rana", piše Hrvatska udruga za promicanje primaljstva te naglašava da se urez međice ne smije rutinski upotrebljavati za sprečavanje ruptura kod višerotki koje su u prijašnjem porodu imale rupturu 3. ili 4. stupnja.
Što trebaš znati o vaginalnom pucanju tijekom porođaja?
Posljedice ureza međice
Argumenti protiv:
- bol – žena osjeća rez međice. Mnogi misle kako žena ne osjeća urez međice, jer je u času ureza glavica već dobro pritisla na međicu, ali žene svejedno više puta govore kako su osjetile bol
- žena koja ima epiziotomiju izgubi više krvi u porodu
- epiziotomija može prouzročiti veće razdore u porodu jer prerezana međica nije otporna na pucanje kao neprerezana.
- rana se kasnije može inficirati, mogu popustiti šavovi, može nastati apsces
- povezana je i s trajnim oštećenjem mišića zdjeličnog dna
- cijeljenje epiziotomijske rane je bolnije i duže od cijeljenja rupture. Epiziotomija prouzrokuje bol u poslijeporodnom razdoblju, koja može trajati tjednima ili mjesecima te dispareuniju. Radi boli je narušeno povezivanje majke i djeteta, dojenje i spolni život žena, nekim ženama je narušeno i samopouzdanje
Što može primalja učiniti da pomogne ženi da izbjegne epiziotomiju?
- već u trudnoći može predložiti određene postupke koji poboljšavaju kvalitetu tkiva međice; masaža međice od 28, odnosno 35 tjedna trudnoće, Kegelove vježbe
- dobro je već u trudnoći sa ženom porazgovarati o određenim zahvatima u porodu koji zahtijevaju epiziotomiju
- elastičnost međice poboljšava toplina, pa primalja rodilji stavlja tople obloge na međicu u drugo porodno doba
- dokazano je da postotak epiziotomije i ruptura smanjuje i prisustvo izabrane primalje u porodu
- u drugo porodno doba primalja može poticanjem žene da zauzme različite položaje za rađanje (stojeći, čučeći, klečeći ili na koljenima) smanjiti postotak epiziotomija
- u uspravnim se položajima prvo porađa stražnje rame, što onemogućuje nastanak rupture, koja u ležećem položaju može nastati kod poroda stražnjeg ramena
- čučeći položaj jednakomjerno rasporedi pritisak glavice na međicu i tako sprečava pucanje
- epiziotomija se može spriječiti i time da ne potičemo žene da dirigirano tiskaju, već da ostavimo da se dijete polako spušta i da glavica polako i nježno širi međicu. Dakle, treba imati strpljenja
- mnogo diskusija se vodilo oko toga ima li čuvanje međice u porodu smisla. Kontrolirano porađanje glavice preko međice će sigurno smanjiti mogućnost rupture, ali vaginalne pretrage te masiranje međice u porodu može prouzročiti grčenje vagine, što smanjuje veličinu porodnog izlaza i povećava mogućnost rupture i/ili epiziotomije
Masažom međice izbjegni epiziotomiju
Jedan od načina poboljšanja elastičnosti međice je perinealna masaža, to jest masaža međice - perineuma, kojom se može prevenirati epiziotomija i oštećenje mekog izlaznog dijela porodnog kanala. Iako mnogi sumnjaju u njezinu djelotvornost, nitko je ne smatra štetnom, a Hrvatska udruga za promicanje primaljstva donosi detaljne upute za masažu:
S navršena 34 tjedna trudnoće, svaki dan trudnica bi trebala zauzeti polusjedeći položaj, kao da rađa. Pri tom bi bilo dobro da je opuštena. U početku treba koristiti ogledalo kako bi mogla vidjeti svoju međicu i bolje upoznati taj dio svoga tijela.
Prije masaže, trudnica bi trebala primjereno potkratiti nokte na prstima ruku kako ne bi došlo do povrede mekih tkiva. Za masažu se koristi ulje kako bi se dodatno omekšala međica (ulja koja sadrže hijaluronidazu, enzim koji potiče elastičnost vezivnog tkiva). Važno je da je ulje prirodnog podrijetla te da ženi odgovara teksturom i mirisom.
Masaža se izvodi tako da stavite palce u vaginu 3 do 4 centimetra duboko i međicu širite u stranu i dolje prema rektumu dok ne osjetite "peckanje". Zadržite položaj prstiju dok "peckanje" ne prestane i nastavite masirati gore-dolje. Za vrijeme masaže neka vam palci budu kao udice koje će vući tkivo prema gore, kao što će to činiti glavica djeteta pri porodu.
Na kraju masirajte tkivo između palca i kažiprsta u trajanju od jedne minute. Palac je iznutra u rodnici, a kažiprst izvana na koži između ulaza u rodnicu i anusa. Treba izbjegavati područje oko ušća mokraćne cijevi (uretre).
Masažu može izvoditi i partner, tehnika je ista. Važno je da partneru govorite koliko jako može pritisnuti na međicu.
Kvalitetna psihofizička priprema za porod, masaža međice, pravilan položaj za rađanje (čučanje, klečanje, sjedenje na stolčiću za rađanje, porođaj u vodi), iskusna primalja, podržavajući liječnik te polagan i kontroliran izgon djeteta ključni su za smanjivanje porodnih trauma međice, kao i epiziotomije.