Jedinci su boljeg mentalnog zdravlja nego djeca s braćom/sestrama i zadovoljniji su životom
Jedince, odnosno jedinu djecu jednih roditelja, prati određen „glas“ – često im se pripisuje da su razmaženi, da su zločesti, da nemaju razvijenu empatiju, da su egoistični… Sve to, naravno, može, ali ne mora biti istinito. Naravno da nismo i ne možemo svi biti isti samo zato što imamo ili nemamo brata i/ili sestru, ali kad imamo tu „etiketu“, lako se na nju lijepe i druge etikete.
Iako nam se čini da su jedinci često usamljeni i da nema šanse da to može biti dobro za njih, čini se da istraživanja pokazuju drukčije. Najnovije istraživanje pokazalo je tako da su jedinci pametniji, sretniji i kreativniji od djece koja odrastaju s braćom i sestrama, ali i da su boljeg mentalnog zdravlja.
„Suprotno stereotipnom dojmu povezanosti između jedinaca i problematičnog ponašanja, pronašli smo pozitivne korelacije što se tiče mentalnog zdravlja“, napisali su istraživači u izvješću objavljenom ovaj tjedan u časopisu Nature Human Behavior.
Tim znanstvenika koji je radio na ovom istraživanju koristio je metode koje uključuju snimanje mozga, procjenu ponašanja i socioekonomske upitnike, te upitnike o traumama u djetinjstvu kako bi procijenili grupu od 7186 ljudi u dobi od 18 do 30 godina, uključujući jedince i one koji imaju braću i sestre. Pritom su radili i MR mozgova sudionika kako bi se usporedila njihova siva i bijela tvar, što su tkiva odgovorna za razmišljanje, rasuđivanje i pomaganje tijelu da obradi signale.
Ono što su otkrili neminovno pokazuje da jedinci bolje prođu što se tiče mentalnog zdravlja, pamćenja, kreativnosti i jezičnih sposobnosti. Osim tog, kineski tim koji je radio na istraživanju, otkrio je i da su jedinci zadovoljniji svojim životom.
„Više ekonomskih resursa u kombinaciji s povećanom roditeljskom dostupnošću, pažnjom i osjetljivošću mogu pružiti solidnu osnovu za intelektualnu kompetenciju, psihološku dobrobit i zrelo društveno ponašanje jedinaca", napisali su istraživači, naglašavajući činjenicu da jedinci ipak imaju nepodijeljenu pažnju roditelja koji im se mogu u potpunosti posvetiti.
Tijekom ovog istraživanja stručnjaci nisu uzimali u obzir vanjske čimbenike uključujući interakcije s rođacima i kolegama iz razreda, koji bi mogli nadoknaditi to što nemaju brata ili sestru, kao ni razloge zašto su obitelji mogle imati samo jedno dijete, poput ekonomskih faktora, neplodnosti ili kasnog roditeljstva.
Ipak, sve ovo, naravno, treba uzimati - sa zrnom soli, jer svako toliko pojavi se istraživanje koje doslovno pokaže nešto suprotno od onog što je pokazalo prvotno istraživanje.