Najkorisnija vještina današnjice je vještina samostalnog učenja. Ta vještina nije čak ni pitanje odabira, nego pitanje opstanka. Prilike koje se svakodnevno mijenjaju traže čovjeka koji neprestano uči nešto novo da bi im mogao doskočiti. Činjenica je da učenici koji znaju učiti - vole učenje, a da ga oni koji nisu naučili učiti - ne vole, smatraju učenje nečim teškim i dosadnim pa prave probleme i sebi i učiteljima. Jedan od dobrih načina je da ih najprije odučimo od sedam najčešćih pogrešaka lošeg učenja:

1. Učenik se trudi zapamtiti nešto što ne treba zapamtiti nego razumjeti.

2. Učenik zapamti, ali ne provježba dovoljno.

3. Ne vježba objašnjavajući to što zna drugome, poučavajući svojim riječima.

4. Srlja i baca se na zadatke prije nego što je naučio najosnovnije. Ne ide mu pa odustaje.

5. Odgađa primijeniti svoje znanje ili vještinu dok njome savršeno ne ovlada - jer se boji pogreške i neuspjeha.

6. Satima uči, ubija se od učenja.

7. Uči, a ne razmišlja doista o tome što uči.

škola (ni)je bauk 4 greške zbog kojih je djetetu škola 'tako teška' (a ne mora biti)

Što je alarmantno pogrešno u tih sedam najčešćih pogrešaka?

To što trajno odbijaju učenike od učenja, demotiviraju, kvare im percepciju te onaj iskonski doživljaj učenja kao radosti otkrivanja svijeta i spoznavanja sebe. Rezultiraju obeshrabrujućim porukama tipa: to je dosadno, to je teško, nisi ti za to… Odustani! Prva, dakle, stvar koju učenike treba naučiti kad ih učimo učiti jest da je riječ o vještini koju svatko može naučiti i u kojoj svatko može biti uspješan. 

učimo učiti Naučite dijete kako učiti

Manje uči, a više nauči

No pravilo je: uložiš li 80 posto svojega truda i vremena u učenje i time ostvariš 20 posto rezultata - ne znaš učiti. Onaj tko zna učiti, uložit će 20 posto vremena i napora da pokupi 80 posto onoga što treba naučiti. Sve bi se moglo sažeti savjetom: manje uči, a više nauči te se fokusiraj na najvažnije.

I sad dolazimo do prvog koraka u učenju samostalnoga učenja: učenik mora naučiti odrediti što je bitno, a što nije. Svaki učitelj kojemu je stalo naučiti učenike samostalno učiti mora sam sebi iskreno odgovoriti na dva pitanja:

Može li moj učenik naučiti samostalno odrediti što je bitno, a što nije ako mu uvijek ja govorim što je bitno, nacrtam mu to na ploči, kažem mu što da podcrta u knjizi, upozorim ga što treba zapisati? Treba li moj učenik znati razlikovati bitno od nebitnog ako ga ja u usmenom i pisanom ispitivanju obasipam pitanjima o nebitnom?

strast za učenjem Kako razviti vještinu učenja?

Put do samostalnosti u učenju

Neopisivo je jednostavno učiti učenike uočavati što je bitno: prestanite im to govoriti. Umjesto da im tumačite novo gradivo, neka na satu čitaju ulomak po ulomak iz udžbenika. Ulomak je jedna ili više rečenica koje na okupu drži neka zajednička misao. Neka je otkriju. Nakon svakog ulomka pitajte ih što je tu bitno, neka sažmu, kažu to svojim riječima. Ako sami nisu ulovili smisao i ono što je bitno - tada ste vi na redu da im to objasnite. Ne prije toga.

Drugi sjajan način da učenike naučite otkrivati bitno jest - okrenuta učionica. Zadajte im da kod kuće prouče novu lekciju i izvuku bilješke, naprave šalabahter, pripreme jednominutno predavanje... Kad na sljedećem satu čujete što su i kako su shvatili, onda se umiješajte nužnim objašnjenjima, primjerima, sintezama...

Ako dijete ne mora, onda ni neće

Ima jedna stara poslovica koja kaže da je put u pakao popločan dobrim namjerama. Sve što ja uradim umjesto učenika (ili djeteta) - ono ne mora. A ako ne mora, onda dijete ni neće. I u konačnici, želite li ubiti dvije muhe istim udarcem - naučiti učenika razmišljati i naučiti ga samostalno učiti - zadajte mu da postavlja pitanja, i to razne oblike pitanja.

Sokratsko roditeljstvo Naučite dijete samostalno razmišljati

Samostalno učenje postavljanjem pitanja učenika navikava na problemsko razmišljanje. Učinit ćete svojim učenicima golemu uslugu ako im za zadaću ne zadate da odgovore na pitanja, nego da ih postave. Neka sastave ispit, test... Razgovarajte s njima o pitanjima koja su postavili. Naučite ih da razlikuju pitanja za reprodukciju zapamćenih podataka (na koje je moguće u tekstu naći već gotove odgovore) od pitanja više razine koja traže da nešto samostalno analiziraju, samostalno stvore zaključke ili procjene. Ako znaju odgovoriti na pitanja za reprodukciju zapamćenih podataka, vjerojatno će dobiti diplomu. Ali žele li sutra dobiti posao, moraju znati postavljati pitanja i samostalno tragati odgovorima na njih.

oprez 4 najgore stvari koje možeš raditi za svog školarca